|
18.poglavlje
petak, 08.01.2010.
Dva mjeseca kasnije...
Nisam znala što raditi kod kuće jer mi je bilo užasno dosadno. Amber je bila u školi. Nastava joj je trajala već dva i pol mjeseca, pa sam se morala dosađivati sama kod kuće kad Paxtona i nje ne bi bilo. Vrtila sam televizijske programe, ali i to mi je dosadilo. Nisam mogla čistiti previše pošto mi je sve postajalo naporno. Leđa su me užasno boljela, pa sam večinom sjedila ili ležala, a vani sam se ponekad i znala prošetati sama kako bi mi vrijeme brže prolazilo. U trgovinu sam odlazila sa suprugom pošto su meni pune vrečice hrane i stvari za kuću bile preteške, pa mi je trebala njegova pomoć. Ljutila sam se na samu sebe što sam bila toliko usporena, ali nisam se mogla kriviti. Nisam ni prva, a ni zadnja trudnica koja usporeno radi stvari koje je prije radila bez problema.
Pogledala sam u zidni sat nakon što sam duboko uzdahnula. Bilo je tek deset sati ujutro, a do dva ili tri popodne sam ja trebala biti sama kod kuće i nisam namjeravala još neko vrijeme ne raditi ništa. Dignula sam se sa trosjeda i izašla iz dnevnog boravka, te se polako popela stepenicama do sobe. Čim sam ušla u Paxtonovu i moju spavaću sobu otvorila sam ormar kako bi pronašla nešto prikladno za izlazak. Vani je bilo podosta hladnije nego inače jer je puhala bura, pa sam se trebala dobro obući kako se ne bi prehladila. U ovom stanju mi sigurno to nije trebalo. Svu potrebnu odjeću sam bacila na krevet i onda se počela presvlačiti.
***
Bila sam već dovoljno daleko od kuće i nisam se još namjeravala vratiti pošto sam htjela da mi više vremena prođe i da se nečim zabavim. Također sam se dosta udebljala, pa sam morala malo uživati u ugodnom zraku i šetnjici samo kako ne bih stalno bila kod kuće. Atmosfera je bila odlična. Suho lišće smečkastih, crvenkastih i žućkastih bojo je sa stabla, a ja sam lagano koračala trotoarima uz slušakice u ušima. Kad sam izlazila vani sama nikada nisam voljela biti bez muzike pošto mi je barem pravila ugođaj umjesto živčanih ljudi koji su prolazili kraj mene ili živčanih vozača koji su trubili i derali se preko otvorenog prozora na druge vozače. Meni sve to nije smetalo jer ih nisam uopće slušala. Vidjela sam što rade, ali nisam ih doživljavala jer sam rađe voljela slušati dobre pjesme na najjačoj glasnoći nego ljude kako se deru i svađaju. Bilo mi je pomalo žao što sam sama morala šetati jer sam rado htjela imati malo društva, ali jedva sam čekala popodne da nagovorim Paxtona da se malo on i ja prošetamo s Amber kao nekada. U zadnje vrijeme je često umoran dolazio s posla i to kasnije nego inače pošto bi se zadržavao s kolegama na piću dok bi ja morala čekati da netko napokon dođe doma kako bi imala zanimaciju pošto mi je vrijeme dosta sporo prolazilo.
Kako nisam znala što raditi, a nisam se namjeravala vratiti doma, odlučila sam prošetati do postaje kako bi iznenadila prijatelje s posla s kojima se nekoliko dana nisam vidjela. Nedostajalo mi je pričanje s njima pogotovo jer kod kuće nisam imala što raditi.
***
Kad sam ušla u postaju, odlučila sam otići na treći kat stepenicama. Znala sam da će mi trebati neko vrijeme da stignem do gore, ali nije me bilo briga pošto bi se morala gurati u liftu s drugim ljudima, a meni je trebalo malo više prostora nego inače. Otvorila sam vrata ureda. Kad bi vani zahladilo, zatvarali bismo uvijek vrata jer smo palili klimu koja je grijala cijeli prostor, a kad bi netko otvorio vrata toplina bi izašla iz prostorije i trebalo je neko vrijeme kako bi se ponovno sve zagrijalo pošto je ono bila prilično velika soba.
Pogledom sam tražila Paxtona, ali njega nigdje nije bilo, pa sam pogledala prema Julii koja je pregledavala papire i mrmljala nešto sebi u bradi. Zahihotala sam se pošto sam znala da je živčana. Nikada nije voljela onaj posao, ali nikada o tome nije pričala s Carlom. Krenula sam prema njoj nadajući se da mi neće baciti nešto u glavi kad me vidi.
„Hej, Julia. Smetam?“ –upitala sam je.
„Gia?!“ –šokirano me pogledala, a onda mi se nasmiješila. „Ma kad bi mi ti smetala?! Nemaš pojma koliko sam sretna što si došla ovdje!“
„Drago mi je što jesi. Bojala sam se da bi mi nešto mogla napraviti kad me vidiš kraj sebe!“
„Ne bih ti to napravila! to radim samo kad mi netko ide na živce dok riješavam glupe papire, a sada nemam nikakve volje za to, pa... idemo na piće?“
„Može.“ –klimnula sam glavom. „Gdje je Lena?“
„Carlo je poslao Ethana i nju u patrolu iako nema previše posla. Rekla je da će se vratiti čim pregledaju nekoliko put grad!“ –odgovorila mi je i dignula se sa stolice. „Idemo?“
„Nećeš se prvo javiti Carlu?“
„Nema ga. Reći ću nekome da mu kaže kako ću se brzo vratiti!“
Klimnula sam glavom i zajedno s njom izašla iz ureda. Ušle smo odmah u lift unatoč tome što smo sigurno mogle prije stići da smo išle stepenicama, ali pošto smo imale vremena za baciti, odlučile smo uzeti dužu stazu.
„Znaš li gdje je možda Pax?“ –upitala sam je izlazivši iz lifta.
„Ne znam.“ –slegnula je ramenima. „Vjerojatno su Bianca i on otišli na piće nakon patrole!“
Klimnula sam glavom i nastavila hodati dalje. Izašle smo iz policijske uprave i prošli cestu gdje se nalazio kafić u kojem smo često odlazili kad bismo imali slobodno vrijeme ili marendu. Zastala sam u trenutnu kad sam htjela otvoriti vrata pošto sam ugledala Paxtona i Biancu unutra. Pričali su i smiješkali se jedan drugome, a ona je odjednom prislonila ruku na njegovu, a drugu na njegov obraz.
„Što je bilo?“ –upitala me Julia.
„Ja moram ići.“ –okrenula sam se i udaljila velikom brzinom.
„Gia!“ –viknula je.
Čula sam korake iza sebe, a ja sam suzdržavala suze kako se ne bi slomila pred njom.
„Gia, čekaj!“ –stala je preda mnom. „Što se, k vragu, dogodilo?!“
„Vidjela sam Paxtona i Biancu unutra.“ –odmahnula sam glavom.
„I zbog toga odlaziš?!“
„Dirali su se, Julia! Znam da nisam luda. Znam da njih dvoje već neko vrijeme imaju nešto!“
„Ne pričaj gluposti! Smiri se, molim te!“
„Neću! Dobro sam vidjela što su radili! Idem doma!“
„Ne možeš voziti u ovom stanju!“ –zaustavila me.
„Nisam došla autom. Idem pješke!“ –rekla sam i prošla kraj nje.
„Gia!“ –proderala se.
Nisam se htjela zaustaviti nego sam samo požurila korak. Morala sam se što prije udaljiti odandje jer sam mogla puknuti, a tada nisam znala što bi mogla učiniti.
***
Dosta dugo sam lutala gradom i nisam se imala namjeru vratiti kod kuće sve dok nisam upalila mobitel i vidjela da je pet popodne. Nisam ni znala da je vrijeme tako brzo prolazilo pošto sam se šetala parkovima, odlazila sama na piće i ručak jer sam bila užasno gladna. Odjednom sam dobila nekoliko poruka koje su mi najavljivale da me Paxton nazvao, a tada sam se razbijesnila. Kako se samo usudio nazvati me toliko puta nakon što mi je ono napravio?! Kako je mogao biti takav?! Kako je mogao imati nešto s njom?! Obećao mi je da će se kloniti nje i da joj neće dopuštati da mu se približi, ali učinio je upravo suprotno.
„Paxton Emett, ne znaš što te čeka kad se vratim doma!“ –rekla sam bijesno na glas.
Primjetila sam kako me ljudi zbunjeno gledaju, ali mene to nije bilo briga. Samo sam ih prostrijelila pogledom i nastavila hodati prema kući. Srce mi je ubrzano zakucalo dok sam se penjala stepenicama kuće, a onda sam duboko uzdahnula prije nego sam otvorila vrata.
„Gia?!“ –iznenada se u hodniku pojavio Paxton.
Pogledao me šokirano, a onda je duboko uzdahnuo. U trenutku kad je želio nešto reći, Amber je izašla iz dnevnog boravka i potrčala je prema meni snažno me zagrlivši.
„Amber, idi u sobu. Moram pričati s Paxtonom!“ –rekla sam joj ozbiljno.
Klimnula je glavom, pustila me i potrčala prema stepenicama. Pogledala sam onda u Paxtona koji je zbunjeno gledalo u mene, a onda sam skinula kaput.
„Gdje si bila do sada?!“ –upitao me napokon. „Znaš li ti kroz što sam ja prošao, ha?! Julia mi je rekla da si se udaljila od postaje oko dvanaest, a prošlo je pet sati!“
„Želiš razvod, Paxton?“ –okrenula sam se prema njemu.
„Molim?!“ –šokirano me pogledao. „Zašto sada razvod spominješ?!“
„Vidjela sam te danas sa Biancom!“ –odgovorila sam.
Duboko sam uzdahnula i pogledala u pod. Pregrizla sam doljnju usnicu samo kako bi se smirila i ne bih rasplakala.
„Vidjela sam kako te dira!“ –podignula sam pogled prema njemu.
„Dopusti da ti objasnim!“ –približio mi se.
„Ne!“ –viknula sam, a tada su me suze izdale. „Kako to možeš raditi, ha?! Čekam tvoje dijete, Paxton, k vragu!!! Kako me možeš varati?!“
„Gia, kunem ti se da te ne varam!“ –približio mi se.
„Ne laži!“ –odgurnula sam ga. „Dobro sam vidjela svojim očima, znaš?!“
„Čovječe, zašto mi ne nikada ne dopuštaš da ti objasnim?!“ –proderao se i on na mene, a kako je zamahnuo rukom, vaza je pala na pod.
Poskočila sam od straha i pogledala u njega, a on je promatrao vazu na podu. Duboko je uzdahnuo i pogledao me.
„Idi k vragu!“ –zajecala sam i uzela ključeve sa stolića koji je stajao na u hodniku.
„Kamo ideš?!“ –upitao me dok sam otvarala vrata. „Gia?!“
Potrčala sam niz stepenice i otišla prema automobilu.
„Gia, vraćaj se!“ –izašao je za mnom.
Otključala sam vrata, sjela na vozačevo sjedalo i upalila auto. Motor je zabrujao i izašla sam iz dvorišta. Vidjela sam preko retrovizora kako trči za automobilom, ali nije me bilo briga pošto se nisam namjeravala zaustaviti.
OBAVIJEST: ja sam trenutno na tečaju. Komp bi mi trebao biti popravljen uskoro, možda ga dobijem već pri kraju tjedna, pa ću vas tada pročitati!
:*
| 19:00 |
Komentari (16) |
On/Off |
Print |
# |
|
