|
5.poglavlje
srijeda, 04.11.2009.
*jer mi je tečaj počeo
*jer sam se danas dobro provela
*jer sam danas upoznala neku curu sa bloga. :D
*da... malo je kraćiXD
Sjedila sam za stolom u Amberinom i Paxtonovom društvu. Nakon posla sam napravila jedan brzinski ručak pošto smo trebali otići u crkvu dogoviriti datum vjenčanja i bila sam toliko uzbuđena zbog toga da sam jedva pričala s njima za vrijeme jela. Njih su dvoje pričali o raznim temama dok sam ja ručala i buljila u jednu točku pitajući se kad će prvi slobodan termin biti.
„Ljubavi, je li sve u redu?“ –Paxton me prekinuo u razmišljanju.
„Da, da!“ –nasmiješila sam se.
„Sigurno?“
„Aha. Bez brige!“
„Kako ti kažeš?“
„Amber, završi zadaću nakon ručka.“ –pogledala sam u nju.
„Rekla si mi to već!“ –uzvratila je.
„Znam, ali ponavljam ti! Jessica će doći paziti na tebe na nekoliko sati!“
„Zašto?“
„Jer Paxton i ja moramo nešto obaviti!“
Klimnula je glavom i onda nastavila sa ručkom. Pogledala sam u Paxtona koji me promatrao sa zanimanjem. Nasmiješila sam mu se, a i njemu se pojavio lagani osmijeh na licu, te sam nastavila s jelom lutajući svojim mislima. Pitala sam se kakva ću tek biti prije vjenčanja da me već sada hvata panika. Tiho sam uzdahnula kako me nitko od njih ne bi čuo pošto sam znala da bi me Paxton ponovno pitao da li sam dobro, a ovoga puta me ne bi pustio na miru sve dok mu ne kažem što me mući. Nije me ništa mučilo već sam bila toliko uzbuđena da se nisam mogla kontrolirati. Amber se dignula sa stolice i spremila je tanjur u sudoper, pa je izašla iz kuhinje, a između Paxtona i mene je nastala tišina koju ja nisam ni primjetila pošto sam ludala svojim mislima.
„Hoćeš li mi sada reći u čemu je problem?“ –prislonio je svoju ruku na moju.
„Zašto misliš da imam neki problem?“ –upitala sam ga.
„Poznajem te dovoljno dugo da vidim kad nešto s tobom ne štima. Molio bih te da mi kažeš što je!“
„Kažem ti da nema problema! Samo sam uzbuđena zbog odlaska svečeniku!“
„Sigurno je samo to?“
„Da, ljubavi!“ –klimnula sam glavom. „Nisam znala da bi mi taj odlazak mogao toliko zaokupiti misli! Jednostavno sam... uzbuđena jer sam sretna!“
„Volim te. Znaš li ti to?“ –nasmiješio mi se.
„Znam!“ –klimnula sam glavom. „Volim i ja tebe, više nego što zamišljaš!“
Nasmiješio mi se, podignuo se sa stolice i poljubio me. Zahtjevao je na tome da će on oprati prljavo suđe kako bi se ja malo odmorila pošto sam svaki dan nešto radila dok je on sjedio na trosjedu. Zahvalila sam mu se, dignula se sa stolice i utisnula mu poljubac u obraz kad je počinjao s pranjem. Nasmiješila sam mu se i onda izašla iz kuhinje, te krenula u dnevni boravak. Kad sam provirila primjetila sam da Amber gledala televiziju, a ispred nje su se nalazile bilježnice. Zakašljala sam se, a ona je pogledala u mene i na brzinu nastavila s pisanjem zadače. Tiho sam se zahihotala, odmahnula glavom i sjela na trosjedu, te promjenila program tražeći nešto što bi me moglo zaintrigirati dok sam još kod kuće.
***
Preko telefona smo se sa svečenikom dogovorili da dođemo kod njega u šest popodne, pa se Paxton parkirao ispred crkve Svetog Olivera. Nasmiješeno sam izašla iz automobila i pogledala u nju. Bila je jako velika i predivna. Ondje sam često izašla na misu, svake dvije ili tri nedjelje, ovisi kad bi se stigla probuditi jer bi inače duže nedjeljom voljela spavati, ali bi zato Paxtona natjerala dan prije da prebaci Amber na misu pošto se uskoro trebala pričestiti.
Paxton me uhvatio za ruku i nasmiješio mi se. Možda me pokušavao umiriti pošto sam znala da može vidjeti, po mom izrazu lica, da sam toliko izbuđena pošto sam cijelo vrijeme gledala u jednu točku dok smo se vozili. Na svu sreću, nismo morali zvukove praviti kad smo ulazili pošto su vrata bila otvorena, ali jedino su odjekivali naši koraci. Gledala sam oko sebe i osmijeh mi se pojavio kad sam zamišljala kako ću uskoro ondje prolaziti u vjenčanici dok će me Paxton čekati na oltaru, a svi pogledi će biti upereni u mene.
„Došli ste!“ –začuli smo stariji glas.
Pogledala sam prema oltaru i ugledala svečenika u bijelom. Imao je okrugle naočale i sijedu kosu. Nasmiješeno nam je rukom pokazao da ga pratimo, pa smo to i učinili. Ušli smo u njegovu malu prostoriju koja je bila puna knjiga, a najviše kršćanskih, naravno.
„Sjednite!“ –pokazao nam je na stolice, a mi smo ga poslušali. „Ovako, pogledao sam kad imam slobodne termine i pronašla sam jednog u drugom mjesecu i jednog u petom, a nakon toga se dosta mora čekati!“
„A koji su datumi?“ –upitao je Paxton.
„14.veljače i 28.svibnja!“ –odgovorio mu je.
Pogledao je u mene, a ja sam razmišljala o tome koji bismo datum mogli izabrati. Primjetila sam da mi se Paxton cijelo vrijeme smiješka, pa sam se pitala da li misli što i ja ili mislimo suprotno.
„14.veljača!“ –rekli smo istovremeno i nasmijali se.
„Pa vama će biti lijepo u braku!“ –zahihotao se svečenik. „Oboje imate isto mišljenje!“
„Zato sam ju i izabrao kao ženu!“ –Paxton mi se nasmiješio.
„U redu!“ –rekao je. „Rezervirano za taj datum!“
„Hvala vam puno na vašem vremenu!“ –nastavila sam.
„Pa dijete drago, jako mi je drago što se ženite i to u moju crkvi! Ja ću vas nazvati da se dogovorimo oko svega.“
„Jasno! Hvala vam na svemu!“
Klimnuo je glavom i nasmiješio nam se, te nas otpratio do izlaznih vratiju. Pozdravili smo ga i nasmiješeno krenuli prema automobilu. Sada sam bila uzbuđenija pošto sam znala da će vjenčanje doći puno prije nego što sam zamišljala.
„Vjenčanje za Valentinovo, ha?“ –Paxton je zastao na ulazu u automobil.
„Da. Izgleda da ćeš mi uvijek dva poklona morati kupovati!“ –pokazala sam mu jezik na što se on nasmijao.
***
Paxton je parkirao automobil ispred Calebove kuće pošto smo htjeli da prvi doznaju za datum vjenčanja jer su nam oni bili najdraži od svih prijatelja. Voljeli smo mi sve prijatelje, ali stvar jer u tome što su Caleb i Summer bili... pa... jednostavno Caleb i Summer. Njih se nije moglo nikako zamjeniti i umrla bih od boli da izgubim jednog od njih. Odmahnula sam glavom kako se niti ne bi natjerala razmišljati o tome pošto sam sada trebala i htjela razmišljati samo o lijepim stvarima kao što je vjenčanje.
Kad smo izašli iz automobila, požurili smo prema ulaznim vratima pošto je vani bilo toliko hladno da smo se odmah htjeli sakriti od vjetra i hladnoće. Paxton je pozvonio na vrata i oboje smo se nadali da će se što prije otvoriti. Primjetila sam kako se kvaka spušta i vrata otvaraju.
„Dobra večer!“ –pozdravila nas je njihova domarica. „Uđite, slobodno!“
„Hvala, gđo Willas!“ –nasmiješili smo se joj se oboje, te smo zakoračili u hodnik njihove vile.
Odahnuli smo kad smo osjetili toplinu koja nam je prolazila tijelom jer su nam ruke bile sleđene, a njemu i uši pošto je uvijek ponavljao kako nikada neće navuči kapu za glavu dok sam je ja nosila.
„Striko!“ –čula sam dječji glas.
Pogledali smo oboje u vrata dnevnog boravka, te ugledali Jilly kako nasmiješeno trči prema nama. Paxton se nasmiješio i sagnuo, a ona mu je potrčala u zagrljaj i utisnula mu poljubac u obraz. Nasmiješeno me pogledao, te ju podignuo sa poda.
„Jilly, vrijeme je za spavanje!“ –rekla je Summer.
„Ne!“ –odmahnula je glavom i čvrsto je uhvatila Paxtona za jaknu. „Ja želim biti još sa strikom!“
„Jilly, stvarno je vrijeme za spavanje. Hoćeš li da ti priču za laku noć pročitam?“ –Paxton je nježno pogledao u nju, a ona je klimnula glavom.
Summer mu se nasmiješila, a on je krenuo prema stepeništu, te se počeo penjati na prvi kat na kojoj se nalazila Jillyna soba.
„Toby!“ –viknula je, a domarica je izašla iz kuhinje. „Skuhaj čaj, molim te!“
Klimnula je glavom i vratila se natrag u kuhinju dok sam ja odlazila za Summer unatoč tome što sam mislila kako je i ona mogla napraviti čaj, ali valjda se ljudi s novcem uvijek umisle i na kraju im se nikada ništa ne da raditi pošto mogu plačati ostale da to čine za njih.
„Bok, Caleb!“ –pozdravila sam i sjela na fotelju.
„Hej, Gia!“ –pogledao me nasmiješno. „I kako je bilo kod svečenika?“
„Odlično!“ –odgovorila sam nasmiješeno.
„I kad je vjenčanje?“ –nasmiješila se Summer.
„14.veljače!“ –odgovorila sam.
„Nemoj zezati?!“ –uzviknuli su oboje.
„Kako odlično!“ –rekla je Summer sa oduševljenjem. „Za Valentinovo! Baš lijepo!“
„Jedva čekam!“ –nastavio je Caleb. „To je jako brzo, znaš?“
„Znam, znam!“ –klimnula sam glavom. „I znam također da ću najvjerojatnije uskoro početi šiziti!“
„Mislim da nitko nikada neće šiziti kao što je Summer!“
„Možda imaš pravo!“
„A da me prestanete ogovarati?!“ –odmahnula je glavom i prostrijelila nas pogledom.
Caleb i ja smo se počeli smijati dok nas je ona ozbiljno promatrala, ali ubrzo nam se i ona pridružila.
Kako je vrijeme prolazilo, Paxton još nije došao k nama pošto se zadržao s Jilly. Summer mi je uvijek govorila da često mora sjediti kraj krevetića svoje kćerkice kako bi pričekala da ona zaspe pošto bi ju inače stalno dozivala, a ovako bi se uvjerila da će na miru moći pogledati barem jedan film od početka do kraja.
Ispričala sam im se na trenutak pošto sam morala do kupatila, pa sam se dignula sa ugodne fotelje i izašla iz dnevnog boravka požurivši korake po stepenicama. Preko puta kupatila se nalazila Jillyna soba čija su vrata bila odškrinjena, pa sam provirila kako bi vidjela što toliko dugo radi s njom.
„ ...i živjeli su sretno do kraja života!“ –rekao je.
„Stvarno?“ –upitala ga je nasmiješeno.
„Stvarno, a sada trebaš na spavanje! Ovo je četvrta priča koju sam ti pročitao i neću dobro završiti ako tvoji roditelji to saznaju!“
„Dobro. Hvala, striko! Volim te!“
„Volim i ja tebe! Laku noć, Jilly!“ –utisno joj je poljubac u čelo.
Nasmiješila sam se. Paxton će biti stvarno jedan jako dobar tata.
| 22:38 |
Komentari (35) |
On/Off |
Print |
# |
|
