|
11.poglavlje
četvrtak, 23.07.2009.
Svanulo je jutro i došao je dan Summerinog vjenčanja. Dignula sam se, istuširala i pokušavala ne razmišljati o sceni koju sam sinoć vidjela. Nisam htjela, ali cijelo vrijeme mi se u glavi vrtilo to da su se Paxton i Corinna ljubili i da sam ispala budala. Sad mi se sigurno smijao, ali nema veze... Naučila sam da nikada više neću vjerovati muškom rodu. Pitala sam se zašto sam se uopče upustila u takvu glupost. Samo sam se zaljubila, dobro rečeno, i razočarala još više nego prije.
Gledala sam se u ogledalo. Nosila sam nježno rozu dugu haljinu, na bretele, do poda. Sve djeveruše su nosile istu haljinu, a meni to nije smetalo pošto se ipak radilo o mojoj najdražoj boji. Kosu sam namjestila u punđu, našminkala sam oči, usne i stavila malo rumenila po obrazima. Stavila sam i lančić s malenim dijamantom. Prisjetila sam se trenutka kad sam ga dobila. Slavila sam osamnaesti rođendan. Mama, tata i Camilla su još bili živi. Kupili su mi ga oni i to je bio jedini trenutak kad je cijela obitelj bila sretna na okupu, nitko se nije svađao. Bila sam sretna što sam barem imala predivno sječanje na njih. Nedostajali su mi jako, pogotovo sada kad sam ih trebala. Trebala sam nečiju potporu, nekoga tko će mi reći da se mogu dignuti na noge i hrabro nastaviti svojim putem pošto Paxton nije jedini dečko na svijetu, a nisam mogla očekivati, niti sam željela, da Summer priča sa mnom. Ipak je danas bilo njeno vjenčanje i nisam željela gnjaviti ju svojim problemima.
Pokucali su na vrata. Predtpostavljala sam da je Summer počela ludovati, živčaniti, pa da je potrčala kod mene. Odmahnula sam glavom i nasmiješila se, te krenula prema vratima. Otvorila sam ih i uozbiljila se. Ispred mene se nalazio Paxton, osmijehom na licu. Nisam ga jučer cijeli dan vidjela, pa nije ni znao kakvo mišljenje, u onom trenutku, imam o njemu. Mrzila sam ga jer mi se sviđao. Mrzila sam ga jer me povrijedio i znala sam da me samo iskorištavao.
„Hej, ljepotice. Predivna si!“ –približio mi se.
Želio me poljubiti, ali sam ga zaustavila rukom i napravila korak u nazad. Bila sam bijesna, htjela sam ga išamarati, ali pokušavala sam se smiriti. Gledao me zbunjenog izraza lica, a onda sam tada još više bila bijesna. Pravio se kao da nema pojima zašto se onako ponašam i zašto bi se uopče onako trebala ponašati.
„Što se događa?“ –upitao me i zakoračio prema meni.
„Ne pravi me budalom, Paxton.“ –rekla sam ozbiljno.
„Molim?“ –zbunjeno će on. „Zašto si takva, Gia?“
„Znaš dobro o čemu se radi!“
„O čemu?“
„Nemoj me praviti budalom!“ –viknula sam na njega.
„Zašto se dereš?“ –upitao me zbunjeno. „Reci mi, molim te, što sam učinio!“
„Vidjela sam kako se ljubiš s Corinnom, evo što si mi napravio!“
„Gia, nije onako kako misliš.“
„Ma sad ćeš mi još govoriti kako stvari zapravo stoje?! Vidjela sam kako joj turaš jezik u usta!“
„Dopusti da ti objasnim!“
„Ma nemaš mi što objašnjavati, jasno?!“
„Gia... molim te!“
„Nisam budala s kojom se možeš igrati, Paxton. Pogriješila sam što sam uopče vjerovala da si se promjenio, što sam ti dopustila da mi se približiš!“
„Slušaj me!“
„Zapeči!“ –viknula sam uplakano. „Ne želim više imati nikakve veze s tobom!“
„Gia...“ –nastavljao je.
„Goni se!“ –gurnula sam ga iz sobe i zalupila ljutito vratima.
Pravio me budalom i još mi je želio objašnjavati laži. Prezirala sam ga u onom trenutku. Zašto sam morala dopustiti da mi se približi?! Zašto sam mu morala dopustiti da mi se svidi? Trebala sam znati da se osobe poput njega nikada ne mjenjaju, da ostaje uvijek onaj isti kreten kojeg sam upoznala prije pet godina. Iako... bilo mi je stalo do onog kretena više nego što sam mogla zamisliti.
Počelo je vjenčanje. Nalazili smo se u velikoj sali, koju je hotel imao baš zbog takvih prigoda. Mnoštvo ljudi je sjedilo na stolicama, veselo su razgovarali i nasmiješeno gledali oko sebe. Ja sam bila srhvana. Nisam znala kako da samu sebe smirim, da ne dopustim svojim očima da ponovno zaplaću zbog njega, a jedva sam se uspjela smiriti kad sam bila sama u sobi, prije nego me Summer nazvala kako bi došla kod nje i pokušala joj govoriti kako će sve biti u redu i kako se ništa neće zeznuti.
Prvo su djeveruše hodale po laticama, na dugačkom crvenom tepihu i onda smo se smjestile na oltaru. Preko puta nas su bili Calebovi kumovi, a među njima je bio i Paxton. Primjetila sam poglede upučene meni, ali gledala sam uokolo samo kako se naši nebi susreli. Nisam mu smjela dopustiti da me dokrajči, a znala sam da hoće ako ga slučajno samo jednom pogledam.
Melodija koja je počinjala na svakom vjenčanju, je započela. Summer je ušla u prostoriju u pratnji svoga oca. Bila je prekrasna. Doista najljepša mladenka koju sam ikada mogla vidjeti. Imala je predivnu bijelu haljinu do poda. Imala je korzet do struka, a onda dugu svilu koja se vukla po petu, a na glavi je nosila veo. Pogledala sam u Caleba koji je nasmiješeno gledala u nju. Nasmiješila sam se i ja. Nisam više razmišljala o tome kako se osjećam, što mi se dogodilo jer mi se najbolja prijateljica udavala za najboljem muškarca na cijelome svijetu. Njih dvoje su me usrečivali i, kad god bi njih pogledala, znala bi kako ipak.... možda.... prava ljubav postoji i kako postoji mogučnost da ću je i ja pronaćim... kad – tad.
Slavlje je počelo. Naravno, mladenka i mladoženja otvorili su ples. Svi su ih promatrali očarano. Izgledali su predivno. Bila sam presretna za njim i osjećala sam se i ja sretno kad bi gledala i pratila njihov osmijeh.
Nažalost, došlo je i do trenutkad sam su kumovi trebali plesati, a to smo bili Paxton i ja. Morala sam se dignuti protiv svoje volje. To sam činila samo jer su mi Summer i Caleb bilo najbolji prijatelji i nisam mogla dopustiti da im moja glupost pokvari vjenčanje.
Prihvatila sam njegovu ruku, ali gledala sam oko sebe dok smo plesali. Htjela sam da što prije završi ona glupa pjesma za koju sam mislila da traje predugo. Nisam ga željela ni pogledati iako sam dobro osjećala njegove poglede na sebi.
„Gia, možemo pričati, molim te?“ –upitao me.
„Ne.“ –odgovorila sam mu kratko i jasno nadajući se da će zašutiti i prestati me gnjaviti s glupim pitanjima.
„Zašto si takva?!“ –uzdahnuo je. „Samo to želim riješiti s tobom!“
„Već smo riješili u sobi.“
„Ne, ti si to riješila sama sa sobom. Želim da me poslušaš!“
„Ne želim!“
„Molim te, Gia, molim te. Trebam ti objasniti kako stvari zapravo stoje!“
„Najbolje je da prekinemo ovaj ples.“ –pustila sam mu ruku i odmaknula se od njega.
„Nemoj mi to raditi, Gia!“ –zaustavio me.
„Ostavi me na miru, Paxton!“ –otrgnula sam svoju ruku.
Vidjela sam tugu u njegovim očima, ali nije me bilo briga. Morao je znati kako se osjećam. Trebala sam otići iz restorana što prije kako se nebi rasplakala, kako mu nebi dopustila da vidi ponovno moje suze. Vidjela sam boce alkohola na izlazu. Uzela sam dvije boce vina, okrenula se i primjetila kako on i dalje mene promatra. Spustila sam pogled i izašla.
Izašla sam na plažu, sjela kraj mora i otvorila otvaračem bocu. Počela sam piti dok su mi suze klizile niz lice. Nadala sam se da će alkohol zaustaviti moju bol, suze i da ću biti sretna, ali nije pomagalo. Šro više sam pila, to više sam razmišljala o njemu, o tome kako sam mu se predala i ispala glupača.
„Sve je u redu?“ –začula sam muški glas.
Okrenula sam se i ugledala nepoznatog dečka. Odmahnula sam glavom i okrenula se prema moru i dalje bacajući u sebi onaj prokleti gorki okus vina.
„Mogu ti se pridružiti?“ –upitao me.
„Svejedno.“ –slegnula sam ramenima.
Sjeo je kraj mene i pogledao u more. Šutili smo. Oko nas je vladala samo tišina, a ja sam nastavljala piti.
„Mislim da previše piješ.“ –rekao je.
„Došao si mi oponašati starce ili?“ –okrenula sam se ljutito prema njemu.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Vidio sam te samu i došao shvatiti da li si dobro ili nisi!“
„Nisam.“ –odgovorila sam grubo.
Bilo mi je žao što sam se tako ponašala prema njemu, ali u onom trenutku me nije zanimalo ništa, a nisam ni željela imati dobar odnos s drugim muškarcima.
„Mogu uzeti malo vina?“ –upitao me.
Klimnula sam glavom i pružila mu bocu. Pili smo dosta drugo, na istom mjestu. Pričali smo i smijali se. Osjećala sam se dobro. Ne znam da li je to bilo od prevelike količine alkohola u krvi ili sam se doista osjećala dobro.
„Jesi za seks?“ –upitala sam ga.
Da nisam bila pijana, vjerojatno ga to nikada nisam pitala, ali u onom trenutku mi je bilo svejedno. Razmišljala sam o tome kako bi mogla uzvratiti udarac Paxtonu. Možda će se i on osjećati loše kad sazna da sam imala odnos s drugim muškarcem.
„Ok!“ –slegnuo je ramenima.
Dignuli smo se sa plaže i polako krenuli prema hotelu.
Prvi post ovdje - kod nove knjige.
| 12:49 |
Komentari (17) |
On/Off |
Print |
# |
|
