|
12. poglavlje
subota, 05.12.2009.
Paxton i ja smo sjedili u sobu s Calebom koji je gledao kroz prozor zamišljeno. Tuga u njegovim očima nije prolazila, a svaki put kad bih ga pogledala morala bi obrisati maramicom suze koje nisu prestajale kliziti niz lice. Nakon sprovoda, došli smo u njegovu kuću gdje su gosti bili, ali on se odlučio maknuti od gužve pošto više nije imao snage praviti se da je jak, da ne plače kad je trebao plakati. Razumijela sam ga. Nije uopće plakao u ovih tri dana. Pokušavao je dokazati da je jak, ostati pribran kako bi sredio sve za sprovod, a Paxton i ja smo mu pomagali.
Duboko sam uzdahnula pošto nisam mogla vjerovati da je Summer zauvijek otišla i da nje više nema. Odmahnula sam glavom pošto sam se trebala smiriti. Nisam smjela još plakati pred njim kako mu ne bi bilo još gore, ali jednostavno nisam mogla suzdržati suze koje su mi se pojavljivale u očima jer sam izgubila jednu jako važnu osobu u svome životu, osobu koja mi je bila poput sestre i kad sam imala jednu, osobu koja me voljela ovakvu kakvu jesam, koja me tješila kad bi bila tužna, s kojom sam se zabavljala otkad sam je upoznala.
Osjetila sam dodir na ramenu, pa sam pogledala prema njemu i primjetila nečiju ruku. Podignula sam pogled i ugledala Paxtona kraj sebe. Odmahnuo je glavom, a ja sam duboko uzdahnula i poljubila njegovu ruku, a on ju je stavio na moj obraz i nježno ju potragao pokušavajući me umiriti.
„Što da sada radim?!“ –iznenada sam čula Calebov glas, a zatim je duboko uzdahnuo.
Okrenuli smo se prema njemu i pogledali na što misli.
„Kako ću Jilly objasniti da njene mamice više nema?!“ –nastavio je.
Znala sam da ima suze u očima jer mu je glas drhtao dok je izgovarao one riječi, pa sam se dignula sa stolice i približila mu se, te ga snažno zagrlila, a on mi je uzvratio taj zagrljaj.
„Možemo mi biti uz tebe kad joj to govoriš, ako želiš!“ –rekao mi je mirno Paxton.
„Volio bih to!“ –duboko je uzdahnuo nakon što se smirio. „Samo se trebam smiriti kako me ne bi vidjela ovakvog! Preplašit će se!“
„Ako želiš, možemo joj mi reći!“ –uzvratila sam.
„Gia, izgledaš puno gore od njega!“ –nadodao je moj suprug uzdahnuvši. „Mogu ja!“
„Ne!“ –njegov je brat odmahnuo glavom. „Ja sam joj tata i ja bih joj to trebao reći!“
Klimnula sam glavom i duboko uzdahnula. Trebala sam se i ja smiriti kako me malena Jilly ne bi vidjela kako plačem jer bi se inače preplašila. Podignula sam se sa kreveta, pošto sam sjedila kraj Caleba dok sam ga neko vrijeme tješila, te sam pogledala u svoga supruga koji me tužno promatrao. Približila sam mu se i snažno ga zagrlila, a on mi je uzvratio, te me potapšao po leđima.
„Idemo?!“ –čula sam Calebov glas.
Okrenula sam se i pogledala u njega, a on se dignuo sa kreveta. Paxton i ja smo samo klimnuli glavom, a onda ga u tišini pratili odlazeći prema sobi njegove kćerkice. Otvorio je vrata.
„Toby, možeš izaći!“ –rekao je svojoj domačici.
„U redu, g. Emett!“ –uzvratila je.
Paxton i ja smo pričekali da izađe iz sobe da bismo ušli, a kad je izašla, zatvorio je vrata. Primjetila sam kako se Jilly igra s igračkama na sred sobe, a Caleb čuči kraj nje. Duboko uzdahnuvši, natjerala sam se da ne počnem plakati dok je Paxton već bio u njihovoj blizini. Napravila sam svega nekoliko koraka kako bi pomogla šurjaku da se osjeti jako priznati joj istinu.
„Tatice...“ –Jilly je podignula pogled prema njemu.
„Molim?“ –upitao ju je mirnim glasom.
„Gdje je mama?“
Osjetila sam kako mi srce ubrzano počinje kucati i suze dolaziti u očima kad sam čula njeno pitanje, no... duboko sam uzdahnula i pokušala ostati jaka pred njom.
„Jilly...“ –Caleb je uzdahnuo. „Mamu su anđeli uzeli!“
„Uzeli?! Zašto?“
„Jer su htjeli da jedan od njih bude među njima! Tvoja je mama bila anđeo, Jilly!“
„Ali mama je moj anđeo, ne njihov! Ja hoću mamu! Ja hoću mamu! Mama!“ –Jilly je zajecala i snažno zagrlila svoga tatu.
Okrenula sam se, otvorila vrata i istrčala iz one prostorije pošto više nisam mogla izdržati, a da ne počnem jecati poput nje. Potrčala sam niz stepenice kuće dok su se gosti okretali oko mene, a zatim otvorila ulazna vrata. Trebala sam se što prije maknuti odandje jer mi je srce moglo puknuti. Kad sam zakoračila na kamenčiće ispred kuće, osjetila sam kako me netko zaustavio uhvativši me za ruku. Okrenula sam se i ugledala Paxtona kako me drži, a zatim sam se našla u njegov zagrljaj.
„U redu je, Gia!“ –nježno mi je šaputao u uho.
„N-N-Nije...“ –jecala sam. „Ona... ona... Summer... mogla sam nešto... nešto napraviti! Nije... nije smjela umrijeti...“
„Tiho, ljubavi, tiho!“ –nastavio mi je nježno pričati. „Ovdje sam!“
Snažnije sam ga zagrlila, ali nastavila jecati pošto se jednostavno nisam mogla smiriti.
Dva mjeseca kasnije...
Summer i ja hodale smo po trgovačkom centru nasmiješene, sretno, vesele kao i uvijek i naravno, raspričane. Sve je bilo tako savršeno, tako predivno. Bila sam presretna uz nju pošto sam je oduvijek smatrala starijom sestrom na koju sam mogla računati, a ona je znala da može računati na mene. Bilo je lijepo osjećati njenu blizinu, vidjeti njen osmijeh koji je stvarao i meni na licu. Nasmiješila sam joj se veselo pošto sam bila presretna jer sam ju imala kraj sebe. Iznenada se okrenula prema meni. Promatrala me ogromnim crnim podočnjacima i blijedolikog lica. Šokirano sam gledala u nju, a ona je počela padati prema podu.
„Ne!“ –proderala sam se podignuvši glavu.
Gledala sam oko sebe dok mi je srce ubrzano kucalo, a suze su mi neprestano klizile niz lice. Pogledala sam oko sebe i odahnula kad sam shvatila da se nalazim u sobi. Izenada se svijetlo upalilo, a ono mi je onemogučilo da vidim na nekoliko sekundi.
„Gia, ljubavi, jesi li dobro?“ –upitao me Paxton.
Pogledala sam u njega i odmahnula glavom.
„Opet si ga sanjala?“ –upitao me trljajući jedno oko, a ja sam klimnula glavom. „Dođi!“
Raširio je svoje ruke, a ja sam mu se približila, te me obgrlio njima.
„Pokušaj se smiriti, u redu?“ –uzvratio je nježno.
„Ne mogu!“ –odmahnula sam glavom i zajecala. „Stalno i stalno i stalno sanjam isponova taj san! Moram popiti svoje tablete!“
„Ne!“ –zaustavio me pošto sam se trgala iz njegovog zagrljaja. „Smiri se!“
„Neću! Trebam popiti svoje tablete!“
„Nema više tableta, Gia! Je li ti to jasno?!“ –prodrmao me.
„Pusti me!“ –gurala sam ga od sebe.
„Gia, prekini!“ –prodrmao me. „Molim te, prekini! Ako me voliš, prekini se tako ponašati!“
Zastala sam i pogledala ga duboko u oči. Primjetila sam strah, očaj i suze u njima, a zatim me ispustio iz zagrljaja, te se dignuo s kreveta. Pogledala sam u njega, a onda je otišao kraj prozora, prošao jednom rukom kroz kosu, a zatim lagano njima njihao po zraku. Duboko je uzdahnuo dok sam ja i dalje sjedila na krevetu i šokirano gledala u njega. Spustila sam pogled nakon što sam shvatila što radim, a zatim sam se otkrila i poskočila na parket. Laganim sam se hodom približila njemu i obgrlila ga rukama iza leđa.
„Žao mi je...“ –promrmljala sam. „Znam da sam bila nikakva u ovih dva mjeseca, ali... žao mi je...“
„Gia, razumijem da ti nedostaje i razumijem koliko si tužna, ali trebaš sebe pustiti na miru!“ –okrenuo se prema meni. „Trebaš se prestati kriviti!“
„Ne mogu!“ –odmahnula sam glavom. „Kako da se prestanem kriviti kada sam mogla nešto učiniti da ju spasim?!“
„Nisi ništa mogla, oke?!“ –prislonio je obje ruke na mojim obrazima. „Ništa, ljubavi. Molim te, smiri se zbog mene jer ću inače poludjeti! Ne mogu te gledati kako toliko patiš! Osjećam se jadno jer ti ne mogu pomoći! Poludjet ću!“
„Žao mi je!“
Duboko je uzdahnuo i pogledao me mirno dok sam ja njega suznim očima. Tek sam sada počinjala shvaćati što radim najboljoj osobi koju imam u svome životu i koju obožavam toliko da bi sve učinila za nju. Iznenada mu se osmijeh pojavio na licu, a onda je utisnuo svoje usne na mojima i snažno me zagrlio. Izgledalo je kao da me ne želi ispustiti iz zagrljaja, kao da se želi uvjeriti da sam dobro i da ću biti dobro ubuduće. Uzvratila sam mu i poljubac i zagrljaj kad me on podignuo sa poda, napravio nekoliko koraka, te me stavio na krevet. Nasmiješila sam mu se, a onda je otišao na svoju stranu kreveta, te je legao kraj mene. Prislonila sam mu glavi na prsima, a on me obgrlio rukom, te je utisnuo poljubac na moje čelo.
***
Sjedila sam u uredu, u policijskoj upravi, i zamišljeno buljila u jednu točku. Razmišljala sam što se sve dogodilo otkad je Summer preminula i ništa dobrog nije bilo. Duboko sam uzdahnula kad sam razmislila o tome kako sam se ponašala prema svima oko sebe. Postala sam jadna, ogorčena, tužna, depresivna osoba. Ljudi su me rijetko viđali izvan kuće dok je Paxton uvijek izlazio s Amber kako bi se malo prošetati. Nagovarali bi me da izađem s njima, ali ja jednostavno nisam mogla. Izgledalo je kao da sam odustala od života, pa sam zbog toga otišla kod doktora i zatražila da dobijem tablete za smirenje kako bi se barem malo bolje ponašala prema bližnjima. Caleb je, u međuvremenu, zatražio malo slobodnog vremena kako bi se smirio i posvetio Jilly koja ga je jako trebala jer nije imala majku.
„Gia?“ –začula sam Ethanov glas.
„Molim?“ –pogledala sam prema njemu.
„Bi li mi mogla pomoći u nečemu?“
„Naravno!“
„Hvala ti puno! Stvarno mi je potrebna tvoja pomoć! Oprosti što te gnjavim!“
„Ne gnjaviš!“ –prostrijelila sam ga pogledom.
Nasmiješio mi se, a ja sam se dignula sa stolice. U jednom sam trenutku osjetila kako mi se vrti u glavi i zamagljuje pred očima. Počela sam padati prema podu kad sam osjetila da me zadržao.
„Jesi li dobro?!“ –šokirano me upitao Ethan.
„Samo... vrti mi se u glavi!“ –uzdahnula sam pokušavajući doći do zraka.
„Što se dogodilo?!“ –Julia me prestrašeno pogledala.
„Ništa, ništa!“ –odmahnula sam glavom, a Ethan me stavio na stolicu.
„Idem po Paxa!“ –viknula je Lena.
„Nema...“ –nadodala sam, a onda uzdahnula kad sam vidjela da je izašla iz ureda. „ ...potrebe!“
„Jesi li dobro?!“ –upitala me Julia.
„Jesam!“ –klimnula sam glavom. „Ne znam što mi je bilo! Jednostavno mi je... pozlilo na trenutak!“
„Jesi li nešto pojela?“
„Nešto malo, ali od jutros nisam ništa pošto sam se ispovračala!“
„Paxton će te odvesti na hitnu čim dođe!“ –nadodao je Ethan.
„Nema potrebe!“ –dignula sam se sa stolice. „Stvarno nije ništa! Vjerojatno je zbog stresa!“
„Gia!“ –čula sam kako se Paxton proderao.
Ethan i Julia su se maknuli sa strane, a ja sam duboko uzdahnula kad sam ugledala kojom brzinom trči prema meni. Mislim da su od muhe radili slona.
„Što se dogodilo?!“ –prodrmao me, a zatim snažno zagrlio. „Jesi li dobro?!“
„Jesam!“ –nasmiješila sam mu se. „Nema potrebe za brigu!“
„Ima, ima!“ –podignuo me sa poda. „Idemo kod doktora! Odmah!“
„Ali...“
„Odmah, Gia!“
***
Živčano sam sjedila u doktorovoj ordinaciji dok sam čvrsto stiskala Paxtonovu ruku, a nogama lagano udarala od pod. Duboko sam uzdahnula gledajući oko sebe, a onda svako toliko na sat pošto nisam mogla vjerovati koliko doktoru treba da mi donese nalaze. Napravili su ih tako brzo, a trebalo im je već pola sata da dođu do mene. Kroz glavu su mi se počele motati glupa pitanja kao: što ako sam bolesna?! Što ako umirem?!
„Pax...“ –promrmljala sam.
„Reci, ljubavi!“ –pogledao me.
„Što ako...“ –pogledala sam tužno u njega. „Što ako... ako sam bolesna, ako umirem?!“
„Ne pričaj gluposti!“ –nasmiješio mi se i poljubio me pokušavajući me umiriti. „Vjerujem da si potpuno zdrava!“
„Zašto si me onda ovdje doveo?!“
„Za svaki slučaj!“
„Zašto im uopće treba toliko?!“
„Smiri se. Doći će!“
Vrata su se otvorila, a ja sam pogledala u njih.
„G. i gđo Emett, izvolite!“ –rekao je nasmiješeno doktor.
Paxton je bio taj koji se prvi dignuo, a onda me povukao sa sobom. Ruke su mi drhtale od straha kad sam sjela pred njim, a vrata su se zatvorila iza mene. Duboko sam uzdahnula. Srce mi je ubrzano kucalo dok sam gledala u doktora koji me gledao nasmiješeno. Da sam umirala, vjerojatno me ne bi gledao tako, pa sam samu sebe natjerala da se smirim.
„Što joj je, doktore?“ –upitao ga je Paxton umjesto mene.
„Vaša je žena potpuno zdrava!“ –odgovorio je.
„A kako objašnjavate činjenicu da povračam i da mi se vrti?!“ –nadodala sam.
„Jednostavno!“ –nasmiješio mi se. „G. i gđo Emett... čestitam! Uskoro ćete postati roditelji!“
Šokirano sam pogledala u njega, a onda u Paxtona koji me također šokirano promatrao. Iznenada mu se pojavio jedan veliki osmijeh na licu, a zatim me snažno zagrlio. Nasmiješila sam se i uzvratila mu zagrljaj dok mi je srce ubrzano kucalo. Još sam bila pod dojmom i nisam mogla vjerovati što je upravo rekao doktor. Bila sam presretna što sam ostala trudna i što ću uskoro roditi dijete muškarcu kojeg volim najviše na svijetu. Paxton me pogledao, podragao po licu i utisnuo poljubac na moje čelo, pa na usne.
I've got dreams of love and I love you
I know you feel the same way too
I feel your spirit when you're near me and when you're away
Somehow, somewhere I'll see you again
But until then I've got dreams of loving you
| 14:09 |
Komentari (21) |
On/Off |
Print |
# |
|
