|
10.poglavlje
petak, 27.11.2009.
Yiruma - Do you...
Probudila me budulica koju sam odmah ugasila, te se okrenula prema Paxtonu koji je mirno spavao kraj mene. Nasmiješila sam se i utisnula mu poljubac na čelo. Bilo je lijepo probuditi se kraj njega i znati da sam mu žena. Dignula sam se sa kreveta i uzela potrebnu odjeću kako bi se otišla istuširati, a onda sam namjeravala njega probuditi pošto je avion za Havaje odlazio u jedan.
Požurila sam iz sobe i krenula u kupatilo istuširati se što prije kako slučajno ne bismo zakasnili na avion unatoč tome što su nam torbe već bile spremne ( naravno, i za to su se pobrinuli moji najbolji i najluđi prijatelji! ), pa se nisam niti morala toliko žuriti, ali bila sam previše uzbuđena. Skinula sam odjeću sa sebe čim sam ušla u kupatilo i zaključala vrata, te ušla u tuš kabinu. Bila sam presretna što uskoro odlazim na dva tjedna s Paxtonom i to ondje gdje sam oduvijek sanjala. Duboko sam uzdahnula iz oduševljenja jedva čekajući da dođe vrijeme da krenemo na aerodrom i da napokon mogu uživati na samo s Paxtonom. Nisam se, naravno, mogla žaliti da sada nisam, ali ovako ćemo moći uživati bez ikog drugoga da nas prekida u ničemu. Čak sam i razmišljala da ostavim mobitel kod kuće i da i njega natjeram na to, ali smatrala sam da bi nas netko mogao zatrebati dok nas ne bude bilo.
Obgrnula sam se ručnikom nakon što sam izašla iz tuš kabine, pa sam se obgrisala, stavila ga da se suši i obukla se kad sam čula kucanje na vratima. Pogledala sam prema njima, a onda ih otišla otključati. Otvorivši ih, ugledala sam Paxtona ispred sebe kako mi se smiješka.
„Dobro jutro, gđo Emett!“ –nasmiješeno će.
„Dobro jutro, g. Emett!“ –zahihotala sam se i obgrlila ga rukama oko vrata. „Znaš, lijepo je čuti da me netko naziva tvojim prezimenom!“
„Lijepo je imati tebe za ženu, znaš li ti to?!“
„Lijepo je imati tebe za muža!“
„Volim te, ljepotice!“
„Volim i ja tebe!“
Nasmiješio mi se, rukama me privukao bliže sebi ne ispuštajući me iz zragrljaja i utisnuo mi jedan dugi poljubac na usne. Osjećala sam se predivno u njegovom zagrljaju, u njegovim poljupcima pošto sam znala da je sve ovo istina i da nisam sanjala kako smo se jučer vjenčali. Odvojili smo usne jedne od drugih i nasmiješili se jedan drugome.
„Idem ti napraviti doručak i skuhati kavu, može?“ –pogledala sam ga.
„Može.“ –klimnuo je glavom. „Da donesem torbe dolje?“
„Bilo bi dobro!“
Nasmiješio mi se i poljubio me još jednom, a zatim je zatvorio vrata kupaonice i onda ih zaključao dok sam se ja spuštala niz stepenice. Srce mi je ubrzano kucalo, a ni sama nisam znala zbog čega. Vjerojatno zbog toga što sam bila uzbuđena i sretna zbog svega što mi se dogodilo. Stavila sam lončić na šporet, te otvorila vrata frižidera kako bi Paxtonu napravila nešto za jesti, ali zazvonio je telefon. Pogledala sam gdje je, ali primjetila sam da ga nema u kuhinji, te sam izašla iz nje i otišla u dnevni boravak. Telefon je stajao na stolu, pa sam ga podignula i pritisnula slušalicu.
„Halo?“ –javila sam se i krenula natrag u kuhinju kako voda ne bi prekipila.
„Dobro jutro, gđo Emett!“ –čula sam veseli Summerin glas.
„Hej, Summer!“ –nasmiješila sam se. „Kad si se ti probudila?“
„Malo prije. Znaš da ja ne mogu dugo spavati! Ti?“
„Prije petnaestak minuta!“
„Spremaš se za put?“
„Ne. Sve je već spremno! Radim mužiću doručak!“
„Lijepo. Kad da dođemo ispred aerodroma da vas pozdravimo i uzmemo Amber?“
„Može u dvanaest, ako želite! Paxton i ja ćemo već u jedanaest i pol biti ondje!“
„U redu. Vidimo se kasnije! Uživaj!“
„Vidimo se!“ –spustila sam slušalicu.
Telefon sam stavila na stol i nastavila raditi doručak.
***
Paxton, Amber i ja sjedili smo u aerodromsku čekaonicu nakon što smo nas dvoje provjerili sve što smo trebali. Pogledala sam na zidni sat i uskoro je trebalo otkucati dvanaest sati, a Summer i Caleb su se trebali pojaviti kako bi nas pozdravili. Nedostajat će mi, ali znam da će, nažalost, dva tjedna brzo proći i da ću ih vidjeti prije nego što očekujem. Pogled mi je pao na Paxtona koji je mirno gledao oko sebe, a onda mi se osmijeh pojavio na licu. Napokon ćemo biti potpuno sami, nitko nam neće smetati i biti ćemo toliko udaljeni od ostalih da ću se osjećati kao da sam u raju pogotovo jer sam odlazila na Havaje. Slučajno se okrenuo prema meni i nasmijehnuo mi se, a ja sam mu se približila i utisnula poljubac na njegove usne, obgrlivši ga rukama oko vrata.
„Znam da se volite, ali nemojte me sada zapostaviti!“ –prekinula nas je Amber.
„Zašto bismo te zapostavili?“ –upitao ju je Paxton. „Uvijek ćeš biti naša miljenica!“
„Da, da, kako da ne!“ –nadodala je. „Uskoro će teta zatrudniti i nitko više neće misliti na mene!“
„Ne budi ljubomorna, Amber!“ –nasmiješeno sam joj podragala lice. „I kada beba bude na putu, svejedno ćemo vas isto voljeti!“
Nesigurno me pogledala, a ja sam joj se nasmiješila i snažno ju zagrlila. Nisam htjela da se osjeća zapostavljano sada kad smo Paxton i ja bili muž i žena. Naravno, planirali smo imati bebu, ali i ona je bila dio obitelji. Bila mi je poput kćerke već 5 godina i uvijek ću se prema njoj ponašati kao prema vlastitom djetetu.
„Hej, društvo!“ –začula sam Calebov glas.
Okrenula sam se i pogledala u svoga šogora i moju najbolju prijateljicu koja je držala Jilly u ruci.
„Nadam se da nas ne čekate predugo!“ –rekao je.
„Vrijeme nam je brzo prošlo!“ –nastavio je Paxton.
„Drago mi je što ste nas došli pozdraviti!“ –pogledala sam u Summer.
„I vi ste nas, zar ne?“ –nasmiješila mi se i onda je sjela kraj mene.
Klimnula sam glavom i uzvratila joj osmijeh, a onda uzela Jilly u zagrljaj. Pričala sam s njenom majkom dok se ona igrala s mojom kosom ili s Amber svako toliko, a Paxton je pričao s Calebom. Izgledalo je kao da se selimo negdje, a ne kao da odlazimo na medeni mjesec. Međusobno smo pričali kao da se dosta dugo nećemo vidjeti iako smo znali da će vrijeme proći brže nego što smo zamišljali.
„Poziv za Havaje!“ –odjekivalo je čekaonicom.
„Pa...“ –Paxton se dignuo sa klupice. „Mislim da je vrijeme da krenemo!“
„I ja to mislim!“ –dignula sam se i ja, te pružila Jilly majci. „Amber, budi dobra dok budeš k njima, ok?“
„Hoću! Ponovila si mi to već tisuću puta!“ –zakolutala je očima.
„Pusti malu neka uživa s nama!“ –rekao je Caleb. „Uživajte i vi bez nas jer vas nećemo pustiti na miru kad se vratite!“
„Računam na to!“ –zahihotala sam se. „Hvala vam na ovom predivnom poklonu!“
„Zaslužili ste to!“ –nasmiješila mi se Summer, te me zagrlila. „Lijepo se zabavite!“
„Hoćemo!“ –nadodao je Paxton. „Idemo, ljubavi!“
Klimnula sam glavom, još ih jednom sve zagrlila i mahnula im, a zatim sam krenula sa svojim dragim mužem na dugi odmor.
***
Ostala sam očarana kad sam ugledala iz aviona one predivne otoke. Osmijeh mi nije silazio s lica pošto sam bila presretna i sve je bilo puno bolje od onoga što su prikazivali na televiziji. Nisam ni sumnjala da neće biti pošto je normalno da je uživo sve puno ljepše. Srce mi je ubrzano kucalo pošto sam što prije htjela izaći iz onog aviona i uživati u onim predivnim ljepotama. Okrenula sam se prema Paxtonu koji me nasmiješeno promatrao. Približila sam mu se i poljubila ga, a on mi je uzvratio zagrlivši me jednom rukom. Osjećala sam se fenomenalno i znala sam da je to lako vidljivo po mom ponašanju.
„Čvrsto se držite! Za pet minuta slijećemo!“ –odjekivalo je avionom.
„Napokon!“ –nasmiješeno sam pogledala u Paxtona. „Jedva čekam!“
„Drago mi je što si sretna!“ –rekao mi je.
„A ti nisi?!“ –prostrijelila sam ga pogledom.
„Gia, ljubavi, znaš da sam presretan otkad te imam!“ –podragao me po licu, a zatim poljubio.
Nasmiješila sam mu se, te ga poljubila još jednom, a onda pogledala kroz prozor. Bila sam presretna kad sam ugledala pistu ispod sebe jer sam znala da naša avatura sada počinje.
***
Ostala sam otvorenih ustiju kad nas je taksist zaustavio ispred ogromnog hotela. Otvorila sam vrata i okretala se oko sebe pošto nisam mogla vjerovati. Sve je bilo kao da sam sanjala i mislila sam da ću se uskoro probuditi, ali trajalo je puno duže nego što je trebalo, pa sam mogla znati i vidjeti da je sve ovo istinito. Paxton mi se približio i pogledao me osmijehom na licu.
„Idemo?“ –upitao me obgrlivši me jednom rukom, a ja sam samo klimnula glavom.
Primjetila sam da ne nosi torbe, pa sam se okrenula i ugledala da ih nekoliko ljudi nosi. Nasmiješili su mi se, a ja sam zbunjeno pogledala ispred sebe dok smo hodali prema recepciji.
„G. i gđa Emett?“ –iznenada nas je upitao stariji čovjek.
„Da!“ –odgovorio je Paxton.
„Ja sam Paul Finley. Vaš nas je brat nazvao i rekao da se pobrinemo za vas!“ –objasnio mi je i pokazao ključ. „Ovo je ključ vaše sobe i sada ćemo se pobrinuti da vaše stvari budu ondje!“
Pucnuo je prstima. Okrenula sam se i primjetila kako dečki nose naše torbe prema dizalu. Gestom ruke nam je pokazao da ga pratimo, pa smo to i učinili. Paxton i ja smo se zbunjeno pogledali, ali nitko od nas dvoje nije želio reći ništa u vezi toga. Pomislila sam kako je bolje pričakati da budemo sami, pa da popričamo o ovome. Ušli smo u lift, a g. Finley je pritisnuo broj 4.
Pričekali smo nekoliko minuta da se zaustavi kako bismo izašli iz njega, a kad su se vrata otvorila ugledala sam one dečke ispred nekih vratiju, pa sam pretpostavila da ćemo ondje spavati. G. Finley je bacio ključ jednom od dečka, kojeg je ovaj uhvatio i otključao vrata, a zatim su ušli u sobu. Ostala sam izenađena kad sam ugledala sobu jer je bila predivna i jako velika. Imala je bračni krevet puno veći od onog kojeg smo imali kod kuće, dva noćna ormarića, televiziju, dva velika ormara i jedno prostrano kupatilo kojeg sam vidjela samo na kratko kad sam prolazila prostorijama.
„Predivno je!“ –pogledala sam nasmiješeno u Paula.
„Drago mi je što vam se sviđa!“ –rekao je osmijehom. „Što god da zatrebate, samo se meni obratite!“
„Hvala vam!“ –uzvratio je Paxton klimnuvši glavom.
Čula sam kako se vrata zatvaraju iza mene, pa sam se približila terasi i otvorila vrata. Zakoračila sam na nju i pogledala ispred sebe, te s moje lijeve i desne strane. Pejzaž je izgledao kao sa razglednice. Nagnula sam se na ogradu i promatrala zelenilo oko hotela, te predivno plavo – zeleno more kraj pješćane plaže.
„Predivno, ha?“ –Paxton me obgrlio rukama.
„Jest!“ –klimnula sam glavom i osmijehnula se. „Ovo sigurno dosta mora koštati! Društvo nije normalno!“
„Nikako, ali drago mi je što smo ovdje!“
„I meni je drago!“
„I ugasio sam mobitele!“
„Zašto?“ –zbunjeno sam pogledala u njega, nagnuvši se na ogradu, a rukama ga obgrlila oko vrata.
„Jer želim da budemo sami, ali odlučio sam da ćemo jednom na dan paliti!“ –odgovorio je. „Slažeš se?“
„Slažem se!“ –klimnula sam glavom i poljubila ga. „Idem se ja na brzinu istuširati, pa ćemo se prošetati otokom. Može?“
„Može!“ –rekao je nasmiješivši mi se.
Poljubila sam ga još jednom, a onda sam se vratila natrag u sobu. Provirila sam još jednom na terasu kako bi ga promatrala. Bio je neodoljivo sladak i obožavala sam ga. Nasmiješila sam se, te skinula odjeću sa sebe, bacila ju na krevet i ušla odmah u kupaonicu pošto sam se kasnije mislila obući za šetnju. Nisam zaključala vrata pošto mi ne bi smetalo da mi se Paxton pridruži iako sam sumnjala da hoće. Otvorila sam vodu i odlučila napuniti kadu kako bi malo uživala. Stavila sam pjenušavu kupku, a zatim sjela u nju duboko uzdahnuvši, osmijehom na licu. Razmišljala sam o tome kako je sada sve bilo savršeno i lijepo iako su mi nedostajali roditelji i sestra pošto sam ih trebala na vjenčanju i udovijek sam mislila da će biti ondje na moj najljepši i najbolji dan u životu, ali nažalost su davno preminuli. Odmahnula sam glavom pošto nisam htjela razmišljati o tome sada kad sam bila presretna. Nadala sam se samo kako se više ništa loše neće dogoditi mojim najdražima.
Nakon nekog vremena, otvorila sam vrata kupatila obgrnuta ručnikom. Primjetila sam Paxtona kako leži na krevetu samo u hlačicama do koljena i malo sam ostala šokirana, ali ubrzo sam se sjetila kako je na Havajima uvijek toplo i da se ne moram brinuti o lošem vremenu.
„Trebalo ti je vremena, ha?“ –upitao me podignuvši se sa kreveta.
„Oprosti, ali malo sam uživala u mirišljavoj kupki!“ –odgovorila sam mu otvarajući svoju putnu torbu, kad me on iznenada zagrlio s leđa.
„I lijepo mi mirišeš!“ –poljubio me u obraz.
„Ljubavi...“ –nasmiješila sam mu se. „Moram se obući!“
„Ne moraš!“ –rekao je i u jednom trenu sam ostala bez ručnika.
„Pax, molim te!“ –okrenula sam se prema njemu nasmiješeno. „Mislim da sada nije vrijeme za to!“
„I know you want me!“ –vragolasto mi se nasmiješio.
Odmahnula sam glavom i pokušala mu uzeti ručnik iz ruke, ali nije ga puštao. Umjesto toga, bacio ga je iza sebe, a mene podignuo sa poda i lagano spustio na mekani krevet. Odmahnula sam glavom i nasmiješila mu se, a zatim ga obgrlila oko vrata i poljubila ga. Ruke sam polako počela spuštati njegovim razvijenim leđima dok je on poljubio moj vrat, a zatim se spustio niže sve do mog trbuha, a tada su me trnci prošli tjelom. Pogledao me ravno u oči i nasmiješio mi se, a kad me poljubio osjetila sam... užitak.
| 11:39 |
Komentari (23) |
On/Off |
Print |
# |
|
