|
15. poglavlje
ponedjeljak, 03.08.2009.
Sjedila sam u kuhinji, gledala kroz prozor i pila toplu kavu prije posla. Vani je bilo jako oblačno, u zadnje vrijeme je stalno bilo kišovito vrijeme. Nije mi se sviđala jesen zbog toga, ne previše. Iako je bilo hladnije, osvježavajuće, nisam voljela ružno vrijeme pošto se nikako nisam mogla izvući onda iz kuće, a u zadnje vrijeme mi je to bilo potrebno kako bi barem malo razbistrila misli.
Nisam uspjela nagovoriti Carla da mi promjeni partnera. Tražio je dobar razlog, ali nisam mu mogla ispričati što se točno dogodilo među nama da ga se želim rješiti. Morala sam svaki dan odlaziti u patrolu s Paxtonom, ali nismo pričali ništa, barem ne u tjedan dana zajedničkog posla. Nisam mogla pričati s njim, ne nakon onoga što mi je napravio, nakon što me povrijedio i ponovno se pojavio u mom životu nakon što sam ga počela zaboravljati.
Vrata su se otvorila, a ja sam se okrenula. Na ulazu je stajala Summer, nasmiješenog lica.
„Hello, Gia!“ –pozdravila me, približila se i poljubila.
„Hej, Summer. Što radiš ovdje u ovo doba?“
„Pa...“
„Summer...“
„Našla sam ti novog cimera!“ –nacerila se.
„Stvarno?“ –zbunjeno sam upitala. „Gdje je?“
„Na ulazu.“ –rekla mi je. „Dođi!“
Povukla me sa sobom. Tražila sam dosta dugo novog cimera kako ne bih sama morala plaćati cijelu onu veliku kuću i sad mi je Summer napokon pronašla nekoga. Otvorila sam vrata i ugledala Paxtona i Caleba. Paxton je gledao šokirano u mene, kao i ja u njega. Ne... Nisam željela vjerovati, ali... Summer mi je namjestila nešto. Znala sam to dobro. Htjela je da se pomirim s Paxtonom, zbog toga mi je htjela smjestiti da on postane moj cimer.
„NE!“ –viknuli smo oboje istovremeno.
Paxton se okrenuo i nastavio svojim putem, a Caleb ga je otišao zaustaviti. Ljutito sam udarila ulaznim vratima i krenula prema dnevnom boravku, a Summer me pratila.
„Jesi li ti normalna?!“ –proderala sam se na nju.
„Gia, poslušaj me.“ –uzvratila je Summer.
„Pa jesi li ti normalna?! Kako mi to možeš raditi?!“
„Gia...“
„Nije li već dovoljno što smo partneri, ha?!“
„Gia, glupačo, slušaj me!“ –viknula je ona, a ja sam pogledala u drugu stranu.
„Reci.“ –uzdahnula sam.
„Paxton nema trenutno stan. Živi u motelu jer ne želi nama smetati.“ –nastavila je ona. „Pošto je ova kuća još Calebova i moja, živjet će ovdje, htjela ti to ili ne! Treba pomoć, Gia! Nemoj biti tako bezobrazna!“
Bila sam bijesna na nju, ali opet sam razmišljala o tome kako nebi trebala biti tako bezobrazna i pustiti ga da plaća nešto puno skuplje kad može dobiti u pola cijene manje. Odmahnula sam glavom, te ljutito krenula prema ulaznim vratima. Čula sam korake iza sebe. Summer me vjerojatno pratila kako bi bila sigurna da ga neću ubiti pošto sam, doista željela. Htjela sam ga ugušiti vlastitim rukama i trebala sam nečiju pomoć da me zaustavi u tome. Otvorila sam vrata i ugledala Caleba kako raspravlja s Paxtonom, a on je ljutito gledao u mene.
„Ne smiješ se približavati mojoj sobi nikada, jasno?“ –uzvratila sam.
Okrenula sam se i pogledala u Summer koja me promatrala osmijehom. Odmahnula sam glavom, ljutito puhnula i krenula prema katu. Bila sam bjesna na Summer i Caleba što su mi to učinili. Nisam očekivala to od njih. Mislila sam da imaju razumjevanja, da im je stalo do mojih osjećaja, ali očito nije. Uzdahnula sam i otvorila vrata Amberine sobe. Moja malena nečakinja spavala je. Bila je tako nježna, krhka... Približila sam se njenom krevetu, sjela kraj nje i nježno ju podragala po obrazu. Obožavala sam joj to raditi. Posjećalo me na trenutke kad je bila puno manja, kad je Camilla još bila živa. Suze su mi došle na oči. Amber je bila još tako mala, tako nedužna da proživi takav šok, a proživjela ga je. Mrzila sam samu sebe što nisam mogla zaustaviti ono kretena da ubije moju sestru. Užasno mi je žao što prije nisam imala veze u policiji jer... učinila bi mu nešto. Doista bi mu to napravila jer uopče nije razmišljao o kćerki, o tome kako se ona osjeća u onom trenutku i da bi to moglo biti nešto najgore za nju.
Probudila se, pa sam zaustavila suze prije nego su potekle niz moje lice.
„Dobro jutro, ljepotice.“ –nasmiješila sam joj se.
Amber me snažno zagrlila, kao i ja nju, pa sam ju podignula s kreveta i spustila na pod. Trebala sam ju obući kako bi ju odbacila kod Cinthie prije posla.
Silazila sam niz stepenice i držala Amber za ruku. Pričala sam s njom i smiješkala joj se, ali ona nije pokazivala nikakve osjećaje. Bila je tužna, srhvana... usamljena.
„Oh... ne mogu vjerovati!“ –podignula sam pogled i ugledala Paxtona na prizemlju. „Nisi mi se pohvalila da imaš dijete, ha? Očito mi puno toga nisi rekla. Znao sam da sam imao pravo govoriti da si poput ostalih lažljivih gadura!“
Pustila sam Amberinu ruku, spustila se niz stepenice i pljusnula ga što sam jače mogla. Pogledao me ozbiljno, ali i ljutito iako nije mogao biti ljuči od mene u onom trenutku. Vidjela sam Calebove i Summerine poglede pošto su stajali na ulazu u dnevni boravak. Ruke su mi drhtale pošto sam bila toliko živčana da sam ga htjela udariti još nekoliko puta.
„Ti si imbecil, Paxton!“ –povukla sam Amberinu ruku i izašla iz kuće, zalupivši vratima.
Kako je mogao biti takav? Kako je mogao govoriti stvari koje nije znao, koje nisu bile istinite samo kako bi mi se osvetio što sam spavala s drugim dečkom?! Zapravo nije ni znao kako sam se ja osjećala, zašto sam zapravo to išla raditi, iako nema opravdanja. Bio je najsebičnija osoba koju sam ikada upoznala. Prezirala sam ga u onom trenutku, prezirala trenutak kad se pojavio u mom glupom životu.
Pogledala sam onda u Amber. Gledala me. Bila je prestrašena, a ja sam uzdahnula, kleknula i snažno ju zagrlila. Raspkala sam se. Nisam mogla zaustaviti više suze koje sam zadržavala u sebi. Smirila sam se brzo kako ju ne bih prestrašila.
„Dobro sam, Amber. Sve je u redu!“ –podragala sam joj lice. „Idemo!“
Nastavila sam hodati prema Cinthijinoj kući koja se nalazila preko puta naše. Požurila sam korak i pokucala na vrata. Otvorila ih je, zahvalila joj što čuva Amber za mene i potrčala prema automobilu. Podignula sam pogled prema prozoru. Paxton me promatrao. Odmahnula sam glavom, otključala vrata i sjela na vozačevo mjesto. Htjela sam što prije biti u uredu kako ga nebi barem neko vrijeme morala gledati.
Sjedila sam za stolom i zamišljeno gledala u jednu točku. Nisam mogla prestati razmišljati o Paxtonovom ponašanju. Bio je bezobrazan, jako bezobrazan. Najgore je bilo što je to rekao pred Amber. Nisam htjela da zna neke stvari, da ih sluša od drugih osoba pošto je već imala previše problema u životu i doživila je šok sa samo četiri godine.
„Gia...“ –Paxton je prislonio ruku ispred mene.
Podignula sam ljutito pogled, ali onda sam se smekšala. Znala sam da vidi moje suze u očima zbog njegovog začuđenog izraza lica.
„Žao mi je...“ –uzvratio je. „Nisam te želio povrijediti.“
„Jesi.“ –dignula sam se sa stolice i uzela papire koje sam pregledavala.
„Molim te, poslušaj me barem jednom u životu.“ –stao je ispred mene.
„Ne želim. Ponašajmo se kao da smo neznanci, kao da smo samo partneri.“ –spustila sam pogled i udaljila se od njega.
Pretpostavljam da su mu Caleb i Summer ispričali istinu o tome tko je Amber i zbog čega se nalazi sa mnom, ali nisam imala volje niti strpljenja više pričati s njim. Previše me povrijedilo njegovo ponašanje, njegove riječi. Prišla sam Julinom stolu i odložila papire ispred nje. Podignula je pogled prema meni i nasmiješila mi se, a ja sam samo spustila pogled i polako se udaljila. Okrenula sam se prema Paxtonu. I dalje je stajao na isto mjesto, kraj mog stola. Bio je tužan, shrvan, ali nije me bilo briga... ne više.
| 12:25 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
|
