|
1.poglavlje
utorak, 20.10.2009.
Sadržaj 1. djela vam je ispod ovog posta. :D Ne mogu staviti link jer sam uzela neku krivu pozadinu, a ne mogu je niti promjeniti jer sam kod dečka na kompu.
Pet godina kasnije...
Ležala sam na krevetu u sobi i čitala Love story pošto sam čekala Paxtona da se vrati s posla. Bilo je teško za povrijerovati da sam dobila dva tjedna slobodnog od svoga šefa Carla Bultia, ali i to sam napokon doživjela. Paxton je trenutno radio sa mojom zamjenom, s policajcem kojeg nikad prije nisam vidjela, pa se dosta kasno vraćao doma, a ja sam ga uvijek budna nasmiješeno dočekala u krevetu.
U ovih pet godina, otkad se vratio živ iz misije, nisam se voljela odvajati od njega, a pogotovo odlaziti spavati bez njega iako bi ponekad zaklopila oči od umora, pa bi me probudio svojim koracima unatoč tome što je pokušavao biti što tiši.
Pogledala sam na sat, a jedan je ujutro odavno prošlo. Oči su mi se počele zaklapati, pa sam rekla sama sebi da je vrijeme za spavanje. Svejedno sam znala da će me Paxton probuditi svojim koracima pošto sam oduvijek imala lagan san; prelagan što se mene tiče. Stavila sam bookmarks na stranicu na kojoj sam stala, knjigu sam stavila na noćni ormarić i ugasila lampu, te se okrenula na bok, prema prozoru i prislonila glavu na dva mekana jastuka. Nikada nisam mogla zaspati samo s jednim jastukom pošto sam se jednostavno navikla imati podignutu glavu unatoč tome što su doktori oduvijek govorili da to nije dobro za kralježnicu, ali tko njih sluša?! Stavila sam jednu ruku ispod jastuka i zaklopila oči u nadi da ću zaspati iako sam mislila da je nemoguće pošto Paxa još nije bilo kod kuće, a uvijek sam voljela biti sigurna u to da je živ i zdrav došao doma.
***
Probudili su me koraci po sobi, pa sam izvukla ruku iz pokrivaća i upalila noćnu lampu. Trebalo mi je neko vrijeme da mi se oči priviknu na svijetlo, a onda sam se okrenula i ugledala Paxona kako zbunjeno gleda u mene, a onda je odmahnuo glavom i skinuo majicu sa sebe. Paxton je oduvijek imao tako dobro tijelo da bi ponekad voljela satima gledati u njega dok je spavao iako on to nije znao. Bio je atraktivan muškarac tridesetih godina i cure su ga gledale gdje god bismo prolazili, ali njega to nije bilo briga. Uvijek me čvrsto držao za ruku kao da želi pokazati svima da sam mu ja cura, a zbog toga sam bila presretna.
„Kako se možeš probuditi baš svaki put?“ –upitao me podignuvši pokrivać, a onda je legao kraj mene i utisnuo poljubac na moje usne.
„Ne znam, ali drago mi je što te čujem jer mogu biti sigurna da si kod kuće!“ –odgovorila sam mu nasmiješeno i pomalo pospano. „Kako to da si se tako kasno vratio doma?“
„Bio sam na piću s Ethenom, Carlom i onim novim frajerom!“
„Mogao si mi javiti da ćeš se zadržati jer se inače ne bih toliko brinula! Očito me voliš zabrinjavati kao prije pet godina, jelda?“
„Žao mi je zbog onoga, ljubavi, ali barem je iznenađenje bilo ugodno!“
„Ne! Bilo je šokantno!“
„Oprosti! Neću ti to više raditi, može?“
„Može i, molim te, javljaj mi ako kasniš doma da se nebi toliko brinula! Znaš da sam paranoična kad se radi o ljudima koje volim!“
„Znam, ljubavi moja jedina i najdrađa, znam!“ –klimnuo je glavom. „Javljat ću ti se svaki put samo da se ti osjećaš dobro, ok?“
„Hvala!“ –nasmiješila sam mu se i poljubila ga.
„I... jesi li za jednu akciju?“ –nacerio mi se.
„Žao mi je, ali umorna sam!“
Promrmljao je nešto sebi u bradu i odmahnuo glavom, a onda mi se nasmiješio i poljubio me. Ugasila sam svijetiljku i ponovno se okrenula na bok.
„Laku noć, ljubavi!“ –rekla sam mu.
„Laku noć, Gia!“ –poljubio me još jednom u obraz i rukom obgrlio oko struka polako me mazeći po trbuhu.
Stavila sam svoju ruku na njegovu i nasmiješila se. Obožavala sam njegovu blizinu i njega. Uvijek sam voljela spavati kraj njega ili se izležavati. Neki bi mogli pomisliti da sam opsjednuta njime, možda i jesam, ali ne mogu si pomoći jer ga previše volim i obožavam provoditi slobodno vrijeme s njim kao i on sa mnom. Zatvorila sam oči i opustila se.
***
Zvonila je budilica, pa sam odmah otvorila oči i pogledala na digitalni sat. Bilo je sedam i petanest, pa sam se morala doći s kreveta kako bi probudila Amber i spremili joj doručak. Paxton je nešto promrmljao u snu, a kako sam se oblačila, gledala sam u njega. Okrenuo se prema vratima i nastavio je spavati kao da ništa nije čuo. On je inače imao čvrst san i skoro ga ništa nije moglo probuditi zbog čega sam ja ludila jer sam htjela spavati poput njega. Polako sam izašla iz sobe i krenula prema kupatilu kako bi se umila i našminkala pošto su mi ondje stajale šminke. Kad sam to na brzinu obavila, otišla sam u Amberinu sobu koja je sada imala već devet godina. Laganim sam hodom zakoračila u njenu sobu i približila se njenom krevetu. Amber više nije imala jako dugu kosu nego samo do vrata.
„Amber, ljubavi!“ –prodrmala sam je.
Podignula je glavu i pospano me pogledala na što sam se ja nasmijala.
„Što je?“ –promrmljala je.
„Vrijeme je za školu! Spremi se dok ti ja radim marendu i doručak.“ –rekla sam joj.
Klimnula je glavom. Pričekala sam da se digne s kreveta kako ne bi zaspala kad ja izađem iz sobe, a kad se već počela oblačiti izašla sam i spustila se niz stepenice što sam tiše mogla kako Paxa ne bih probudila. Kad je radio popodnevnu smijenu uvijek se vraćao kasno doma, pa bi se izležavao što je dulje mogao jer je bio umoran. Na svu sreću, danas je također radio popodne, ali sutra je ujutro i vjerojatno neće otići s prijateljima s posla na piće jer će se treba ranije probuditi.
Ušla sam u kuhinju i krenula odmah prema frižideru kako bi joj napravila sendvič za marendu, a u vrečici sam stavila i sokić u tetrapaku. Izvadila sam salamu, sir i mlijeko, te ih stavila na stol pošto je Amber trebala doručkovati prije nego što odemo u školu. Škola nije bila previše udaljena od naše kuće, ali nisam je voljela puštati u autobus dok sam ja ovdje da ju odbacim. Čula sam korake kako se približavaju kuhinji, pa sam se okrenula prema vratima i ugledala Amber ispred ulaza.
„Hej, tetko!“ –pospano me pozdravila i sjela za stol.
„Hej, Amber!“ –nasmiješila sam joj se.
„Nisi me mogla pustiti da još spavam?“
„Ne, ljubavi, moraš u školu!“
„Ne želim!“
„Izdrži još mjesec dana, pa su praznici!“
„To je jedino što me još drži na životu!“
„Ne pričaj gluposti!“ –nasmiješila sam se. „Lijepo je ići u školu!“
„Da, tebi jer sada više ne ideš u onaj zatvor!“ –zagrizla je sendvič.
„Baš zato! Prije sam mislila što i ti, ali sada bi se najrađe vratila za školske klupe jer ne bih trebala raditi!“
„Ja jedva čekam da idem raditi!“
„Nemoj! Uživaj, Amber, dok još možeš!“ –odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se.
Promatrala sam u nju dok je jela i jako me podsjećala na Camillu. Ona je uvijek ponavljala kako jedva čeka da počne raditi, kako ne može podnijeti školu... Jako mi je nedostajala, ali bila sam presretna što sam imala Amber kraj sebe i što sam se lako mogla sjećati lijepih stvari koje sam radila s njenom majkom. Na svu sreću, ona je počela pričati sve više i više otkad se Paxton vratio i nisam nikome mogla opisati koliko sam sretna bila kad sam je slušala da priča jer sam mislila da se nikada neće izvući iz škole.
Podignula je pogled prema meni i zbunjeno me pogledala, a onda mi se nasmiješila. Nasmiješila sam se i ja njoj, pa sam joj marendu stavila u torbu.
„Amber, vrijeme je da krenemo! Nesmiješ zakasniti!“ –rekla sam joj.
„Dobro.“ –dignula se sa stolice, tanjur je stavila u sudoper i izašla iz kuhinje.
Podignula sam njenu torbu sa kuhinjskog stola, uzela ključeve automobila i otišla za njom. Kad sam izašla iz kuće naježila sam se na vjetru pošto je u jedanaestom mjesecu uvijek bilo dosta hladno. Zakopčala sam kaput i sputila se niz stepenice. Amber me već čekala kod automobila, pa sam ga otključala i stavila torbu na stražnje sjedalo. Moja malena nečakinja je sjela na suvozačevo sjedalo unatoč tome što sam joj ja oduvijek ponavljala kako je sigurnije biti na stražnjem sjedalu.
„Zaveži se!“ –rekla sam joj paleći motor.
„Nisam prvi put u autu, znaš?“ –pogledala me zbunjeno.
„Znam, ali volim ponavljati!“
„Primjetila sam!“
Odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se. Zaboravila sam koliko je zapravo bila slična Camilli. Njena majka nikada nije dopustila da tuđa riječ bude zadnja. Uvijek se svima voljela suprostavljati, a Amber je bila poput nje već u ovim godinama.
***
Parkirala sam automobil ispred škole, pa sam izašla iz njega i uzela Amberinu torbu, te joj stavila naramenice na rame.
„Paxton ili ja dolazimo u jedan po tebe. Može?“ –rekla sam joj.
„Može!“ –poljubila me u obraz. „Vidimo se kasnije, tetko!“
Mahnula mi je i potrčala prema ulazu zajedno s drugom dijecom. Voljela sam je otpratiti do škole i brinuti se za nju, a Paxton ju je također obožavao. Kad sam bila sigurna da je dobro, da je ušla u školu, okrenula sam se i ušla natrag u automobil. Pošto nisam imala još volje ići doma jer je Paxton još spavao, a kod kuće mi je bilo toliko dosadno kad nisam imala što raditi, odlučila sam otići na kavu kod Summer. Ona je bila kućanica pošto je Caleb bio jedan od najpoznatijih NBA igrača i imao je puno novaca, pa je rekao Summer da nema smisla raditi, ali da može ako to poželi. Radila je neko vrijeme, ali onda je u njihov život došla još jedna osoba zbog koje je odlučila ostati kod kuće.
***
Zaustavila sam se ispred njene kućerine, pa sam ušla u dvorište kad su me njihovi zaštitari pustili da uđem. Caleb je zahtjevao da imaju zaštitare pošto su paparazzi bili toliko naporni da ih nikako nisu puštali na miru, a brinuo se za svoju obitelj i smatrao je da će biti svi puno sigurniji ako netko provjerava ulaz.
Parkirala sam se ispred kuće, te izašla iz automobila i ubrzanim korakom krenula prema ulazu pošto je bilo užasno hladno i jedva sam čekala da se malo zagrijem. Pozvonila sam na vrata i grijala si ruke uz pomoć zadaha nadajući se da će mi netko što prije otvoriti. Kad su se vrata počela otvarati poskočila sam, a onda sam ugledala Summerinu domaricu. Bila je malo starija žena četrdesetih godina. Jako se lijepo držala i elegantno.
„Dobar dan, gđice Gomez!“ –rekla mi je.
„Zovite me Gia, gđo Willas!“ –uzvratila sam i nasmiješila joj se.
„Uđite, gđice Gia!“
Odmahnula sam glavom i ušla u hodnik, a ona je zatvorila vrata. Koliko god sam pokušavala nagovoriti ju da me zove imenom ili mi se obraća na ti nisam uspjela u tome.
„Gdje je Summer?“ –upitala sam.
„Gđa Emett je u dnevnom boravku.“ –odgovorila mi je. „Da vas najavim?“
„Nema potrebe!“ –nasmiješila sam joj se.
Klimnula je glavom i krenula prema kuhinji, a ja sam pogledala oko sebe. Stvarno se nisam mogla prestati diviti onoj kućerini pošto je bila savršena. Sve je bilo tako moderno i skupo, a ja sam znala da si nikada neću moći priuštiti nešto slićno onome iako se nisam mogla žaliti na kuću u kojoj sam živjela. Krenula sam prema dnevnom boravku, a kad sam zakoračila u nju zastala sam je promatrati. Summer je odlučila kupiti velike crvene kožne trosjede i fotelje, a između njih se nalazio stakleni stol. Imali su i veliku plazmu na zidu koja je onom trenutku bila upaljena.
„Hej, Summer!“ –pozdravila sam je.
„Gia!“ –nasmiješeno se okrenula prema meni. „Nisam te očekivala!“
„Otišla sam odbaciti Amber u školu, a Pax doma spava, pa sam svratila od tebe! Caleb?“
„Ima trening!“
„Oh, da, zaboravila sam! Oni imaju tri puta dnevno po nekoliko sati treninga. Jelda?“
„Nažalost!“ –klimnula je glavom i pokazala na fotelju. „Sjedni!“
„Hoću. Hoću!“ –rekla sam joj i sjela na ugodnu, mekanu fotelju. „Kako si mi ti?“
„Odlično sam! Naspavala sam se. Jesi li za kavu?“
„Naravno!“
„Reću ću Toby da nam napravi kavu!“
„Nema potrebe da nju gnjaviš kad ju i same znamo napraviti, jelda?“
„Ah, i to što kažeš!“ –nasmiješila mi se.
Uzvratila sam joj osmijehom, a onda smo se dignule i izašle iz dnevnog boravka, te krenule prema kuhinji. Summer je otvorila vrata, a ja sam ušla prije nje. Njena je kuhinja bila veća od mog dnevnog boravka i kuhinje zajedno. Uvijek sam se pitala zbog čega je morala biti tako velika kad unutra nisu jeli nego u blagovaonici, ali valjda ljudi s novcem uvijek postupaju tako.
„Izvolite?“ –gđa Willas se okrenula prema nama.
„Slobodno izađi, Toby! Gia i ja ćemo napraviti kavu.“ –rekla joj je Summer.
Klimnula je glavom, dignula se sa stolice i izašla iz kuhinje. Summer je stala iza štednjaka, utipkala je da se zagrije i vodu je stavila u lončić, te na vatru.
„Molim te, pripazi na vodu! Moram po Jilly!“ –rekla mi je.
„U redu!“ –uzvratila sam i dignula se sa stolice.
Izašla je iz kuhinje dok sam ja pazila da voda ne prekipi. Kad je kava bila gotova, spremila sam stol i sjela na stolicu čekajući da se Summer vrati. Vrata su se počela otvarati, a Summer je ušla s malenom djevojčicom u ruke. Jilly je bila Calebova i njena trogodišnja curica zbog koje je ona odlučila ostati kod kuće i posvetetiti se samo obiteljskom životu. Imala je kovrčavu plavu kosu i plavo – zelene oči.
„Teta Gia!“ –rukama je mahala prema meni.
„Hej, malena!“ –dignula sam se sa stolce, prišla Summer i uzela djevojčicu u ruke, te ju poljubila u čelo.
„Znaš, bila bi dobra mama!“ –nasmiješila mi se Summer.
„Misliš?“ –podignula sam pogled prema njoj u trenutku kad sam sjela natrag na stolicu.
„Ne mislim! Znam! Za Amber se brineš kao da si joj mama, a lijepo se brineš i za Jilly!“
„Hvala!“
Summer mi se nasmiješila, a ja sam spustila pogled na Jilly koja se igrala pramenom moje kose, te sam joj se nasmiješila. San mi je bio postati majka i nadam se da hoću uskoro.
Na kraju nije stvar u modemu već u mrežnoj ploči. Sutra idem vidjeti u trgovini za kompjuter da li mogu popraviti i koliko će im vremena trebati za to. Nadam se da ću već sutra imati Internet. U slučaju da ga ne budem imala. Jako mi je žao ako vam se neko vrijeme neću moći javljati. Pokušat ću otići(u slučaju da nemam komp doma) do Internet caffea kako bi pročitala sve nedostatke.
Držite fige da se sve već sutra sredi!
Nadam se da vam se sviđa početak 2. djela!
Pusa
Update 22.10.
Imam internet kod kuće, ljudi! :D
| 19:36 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
|
