|
6.poglavlje
ponedjeljak, 09.11.2009.
Znam, znam, znaaaaam da sam jako dosadna sa svim tim silnim novim postevima. Svaki tjedan stavljam jedan i to kad mi pukne. Žao mi je što dosađujem. :*
Čim sam čula budilicu otvorila sam oči i pogledala prema njoj. Duboko sam uzdahnula i frknula, te ju ugasila što prije pošto me zvuk užasno iritirao. Pogledala sm u Paxtona koji je nešto promrmljao, ali nastavio je spavati. Ljutito sam pogledala u njega i poželjela ga razbuditi kako ne bih samo ja bila budila u to doba jutra, ali odlučila sam biti dobra kao svaki dan. Dignula sam se sa kreveta i uzela stvari koje bi trebala nositi na putu do posla. Približila sam se prozoru i primjetila da se sprema nevrijeme. Frknula sam ljutito pošto sam obožavala ružno vrijeme, ali ne kad sam nekamo trebala otići. Okrenula sam se i izašla iz sobe kako bi se otišla istuširati jer sam se jedino na onaj način mogla probuditi uz jutarnju kavu, naravno, a nju sam što prije trebala. Čudila sam se sama sebi pošto nikada nisam bila ovisna o kofeinu, a sada, ako ga ne popim ujutro, nikada se neću razbuditi dovoljno.
Ovoga sam puta zaključala vrata čim sam ušla u kupatilo kako me Paxton ne bi iznenadio kao prije nekoliko dana, te sam skinula odjeću sa sebe, bacila je u kutiju za prljavo rublje, te upalila mlaku vodu i stala ispod mlaza vode pokušavajući se što prije razbuditi.
Spustila sam se niz stepenice nakon što sam se lijepo istuširala i na pola sam bila budna, ali za to bi mi kava trebala pomoći, pa sam požurila u kuhinju. Čim sam ušla, stavila sam vodu da se kuha i postavila dvije šalice na stolu pošto sam znala da bi se Paxton uskoro trebao pojaviti na vratima. Prije nego što sam sjela, začula sam telefon kako zvoni. Pogledala sam na zidni sat i ostala šokirana kad sam vidjela da nas netko zove u šest i dvadeset ujutro. Odmah sam se preplašila jer sam pomislila da se možda nekome nešto dogodilo, pa sam potrčala u dnevni boravak gdje sam ostavila telefon, te pritisnula tipku i javila se.
„Halo?“ –upitala sam preplašeno.
„Hej, Gia, ovdje Rebecca!“ –javio se meni jako poznat glas.
„Gđo Emett!“ –uzdahnula sam i sjela na fotelju.
„Koliko sam ti puta rekla da me zoveš Rebecca, a ne gđo Emett?! Osjećam se starija nego što jesam!“
„Oprostite, Rebecca!“
„Preplašila sam te?“
„Malo! Mislila sam da se nešto nekome dogodilo pošto je dosta rano!“
„Oprosti! Nisam li te valjda probudila?“
„Niste. Upravo radim kavu! Je li sve u redu kod vas?“
„Da. Ne brini se!“
„Odlično!“
„Trebala sam Paxa ili tebe!“
„Zbog čega?“
„Dugo vas nisam vidjela, pa sam mislila da za vikend dođete kod nas zajedno sa Summer, Calebom i Jilly!“
„Sviđa mi se ideja, ali mogu vam javiti popodne kad pitamo šefa!“
„Može!“
„Oprostite, moram se požuriti da mi voda ne procuri!“
„U redu. Čujemo se još! Pozdravi mi Paxa!“
„Dobro!“ –stavila sam telefon na stol.
Na brzinu sam se dignula i potrčala natrag u kuhinju. Na svu sreću, voda je tek počela pariti, pa sam odahnula i pričekala da se stvome balončići koji su bili znak da lončić trebam maknuti sa vatre.
Zastala sam razmišljati koliko dugo nisam vidjela Paxtonove roditelje i prošlo je više od četiri mjeseca. Njegovi su se roditelji preselili prije šest godina iz našeg grada i to na selo pošto su smatrali da bi im ondje bilo najbolje, a ondje i jest bilo lijepo, mirnije nego u gradu. Čula sam korake, pa sam pogledala prema vratima kuhinje i ugledala pospanog Paxtona kako ulazu.
„Tko je zvao u ovo doba jutra?“ –upitao me zijevnuvši.
„Tvoja mama!“ –odgovorila sam.
„Mama?!“ –otvorio je široko oči.
Izgledao je kao da se u nekoliko sekundi razbudio, kad sam mu javila vijest.
„Nešto se dogodilo njoj ili tati?!“ –upitao me preplašeno.
„Ne. Ne brini se!“ –odmahnula sam glavom i nasmiješila mu se, a on je uzdahnuo.
„Što je onda trebala?“ –sjeo je za stolo.
„Htjela je da za vikend dođemo malo k njima, pa sam im rekla da se moramo dogovoriti sa Carlom!“
„Aha. Nadajmo se da će nas pustiti!“
Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se. Bilo bi lijepo otići ponovno s njima pošto bi se opustila više nego što sam mogla kad sam bila na godišnjem dva tjedna. Lončić sa kavom sam stavila ispred njega i sjela preko puta kako bi napokon popila jutarnju kavu.
***
Sjedila sam u uredu, kraj Julie i Lene pošto nitko od nas nije imao što raditi. Nije bilo previše posla jer je vani bilo jako ružno vrijeme i kao da se spremalo nevrijeme, pa ljudi nisu dolazili, a mi nismo trebali odlaziti patrolirati sve dok nas netko ne nazove i javi nam kako je u nečemu problem.
„Ne mogu vjerovati da će tvoje vjenčanje tako brzo!“ –rekla je Julia.
„Niti ja nisam mogla vjerovati, ali bolje sada nego kasnije!“ –nadodala sam.
„Hah, kad ti što prije želiš biti Paxova žena, jelda?“ –nasmiješeno će Lena.
„Naravno!“ –zahihotala sam se. „Joj, zaboravila sam pitati nešto Carla. Dolazim odmah!“
Klimnule su glavom, a ja sam se dignula sa stolice i krenula prema njegovom uredu. Na putu sam primjetila kako Paxton priča s Ethenom osmijehom na licu, pa me primjetio i namignuo mi, a ja sam mu se nasmiješila, te pokucala na vrata ureda svoga šefa.
„Naprijed!“ –uzviknuo je.
Otvorila sam vrata i zakoračila u njegov ured, te zatvorila vrata za sobom i pogledala u njega. Zbunjeno me pogledao, a ja sam mu se nacerila. Odmahnuo je glavom i nastavio gledati u kompjuter tipkajući.
„Što trebaš?“ –upitao me.
„Kako si znao da nešto trebam?“ –približila sam mu se.
„Po izrazu lica!“ –rekao mi je, te me pogledao. „Pucaj, ali ne doslovno!“
„Ovaj... Znam da sam dugo bila doma i da vam trebam, ali...“
„Rekao sam već Paxu da možete ići!“
„Paxu?“ –zbunjeno sam pogledala u njega.
„Čim ste došli na posao me došao pitati da li možete dobiti dva dana slobodnog i dao sam vam ih!“ –odgovorio mi je.
„Nije mi rekao!“ –promrmljala sam, a onda mu se nasmiješila. „Hvala puno!“
„Da, da, ali dugujete mi!“ –namignuo mi je.
Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se, te otvorila vrata i izašla iz njegovog ureda. Nasmiješeno i veselo sam se vratila k prijateljicama i nastavila razgovarati s njima o vjenčanju i pripremama koje su uskoro trebale početi. Razmišljala sam i o tome kako je lijepo imati Carla za šefa jer mislim da nitko tako lako ne bi dao nekome dva dana slobodnog nakon što je dva tjedna bio kod kuće zbog godišnjeg odmora.
***
Sjedila sam u dnevnom boravku navečer i čekala da se Paxton vrati pošto je otišao na piće s dečkima s posla i Calebom dok sam ja odlučila ostati kod kuće pošto nisam htjela izaći s ovakvim vremenom. Čula sam pucketanje vatre koja me grijala uz debelu deku s kojom sam se pokrila. Gledala sam televiziju samo kako bi mi vrijeme prže prošlo dok sam čekala svoga budućeg muža. Pogled mi je pao na Amber s kojom sam gledala dječji film pošto još nije bila pospana. Primjetila sam da spava, pa sam se otkrila i dignula sa trosjeda, te ju podignula sa fotelje i izašla iz dnevnog boravka. Polako sam hodala stepenicama kako ne bismo pale. Nekada je bila puno lakša, a što je starija dolazila sve je teža bila za nositi. Polako sam otvorila vrata njene sobe i prislonila je na krevet, te ju pokrila kako joj ne bi bilo hladno preko noći. Poljubila sam je u čelo i izašla iz njene sobe, te se spustila niz stepenice.
Kako mi se počelo spavati, odlučila sam ugasiti sva svijetla i zaključati ulazna vrata pošto je Paxton imao rezervni ključ. Penjajući se stepenicama poskočila sam od straha kad sam čula grmljavinu, ne jer me bilo strah nego jer nisam očekivala. Nastavila sam hodati prema svojoj sobi, otvorila sam vrata i legla ispod pokrivača kad sam čula još jednu grmljavinu, a tada sam se nasmiješila pošto mi se sviđalo takvo vrijeme. Ubrzo sam čula lagane udarce po prozoru, pa sam pogledala u njega i primjetila kako kiša pada.
Iznenada sam čula kako se vrata otvaraju, pa sam upalila noćnu lampicu i pogledala prema njima pošto sam pomislila kako su se otvorila zbog propuha, ali onda sam ugledala Paxtona kako ulazi i zatvara vrata za sobom.
„Nisam te valjda opet probudio?“ –upitao me.
„Nisi.“ –odgovorila sam i odmahnula glavom. „Prije dvije minute sam legla!“
„Super!“ –nasmiješio mi se, te je skinuo odjeću sa sebe i počeo oblačiti onu za po kući.
„Kako je bilo?“
„Dobro, kao i inače!“
„Odlično!“ –nasmiješila sam mu se.
„Nedostajala si mi!“ –rekao mi je, te se legnuo kraj mene i poljubio me.
„I ti meni!“ –uzvratila sam.
Nasmiješio mi se, te me poljubio još jednom, a ja sam ga obgrlila oko vrata i uzvratila mu. Jednu je ruku počeo spuštati niz moje grudi sve dok nije došao do gumbića pidžame i počeo ih otkopčavati jednog po jednog, te je svoje usne prislonio na moj vrat. Uživala sam u njegovim poljupcima i dodirima, a onda je skinuo pidžamu sa mene i bacio ju iza sebe, te je skinuo svoju odjeću i nastavio me ljubiti. Ubrzo sam vodila ljubav s njim i uživala sam u tome.
| 00:00 |
Komentari (24) |
On/Off |
Print |
# |
|
