|
2.poglavlje
ponedjeljak, 22.06.2009.
Sjedila sam na terasi, na ljuljuškavu stolicu, i promatrala zvijezdano nebo. Obožavala sam, ponekad, kad nebi imala što raditi, sjediti i samo promatrati u nebo. Smirivalo bi me iako me u onom trenutku ništa nije tištilo. Puhao je lagani ljetni povjetarac. Osjećala sam užitak pošto se ljeto približavalo i više nisu bile one vručine zbog kojih sam umirala kod kuće iako bi me klima hladila. Koliko god sam obožavala ljeto zbog mora, uživanja kraj plaže, kupanja, glupiranja sa društvom do rane zore, voljela sam i završetak ljeta i toplina. Skoro tri mjeseca vručine nije malo, pa mi onda godi hladnije vrijeme, iako nisam veliki ljubitelj kiše, nego samo hladnije sezone.
Polako sam se zanjihala na stolicu i nastavila zamišljeno promatrati točkasto nebo i puni mjesec koji je osvijetljavao grad, a i terasu na kojoj sam se nalazila pošto je sve bilo mračno oko mene. Caleb i Summer su odavno spavali, a ja sam inače osoba koja će najrađe izabrati biti budna do kasno, gledati televiziju ili čitati jednu od ljubavnih romana koje imam na polici, u sobi, otkad sam imala trinaest godina. Razmišljala sam o tome kako uskoro idemo na Piler otoku, na kojem će se održati vjenčanje mojih najdražih, najboljih i jedinih prijatelja u koje sam oduvijek mogla računati. Osjećala sam se pomalo tužno iako sam bila jako sretna zbog njih. Njihova veza je dosta dugo trajala, pa se predpostavilo da bi se uskoro trebali vjenčati. Nisam znala zašto je Caleb čekao toliko da ju zaprosi, ali bilo je i vrijeme. Veselila sam se tomu, ali osjećala sam se pomalo prazno kako se približavalo vrijeme njihovog vjenčanja. Bili su mi obitelj otkad su mi roditelji poginuli u nesreći, a i bili su mi jedini oslonac na kojih sam mogla računati kad sam doznala za Camillinu smrt i pomogli su mi platiti sprovod.
Nedostajat će mi svakodnevna dernjava po kući, smijanje na zajedničkoj najboljoj humorističnoj seriji, čekanje ručka zbog kojeg bismo se prepirali tko će ga i kada kuhati.
Čula sam korake iza sebe, pa sam se okrenula i ugledala Caleba kako me osmijehom promatra. Caleb je bio viši od mene za glavu i puno širi pošto je trenirao za NBA momčad košarku pa je, najmanje dva puta na dan, odlazio po teretanama. Imao je smečkastu kratku kosu, tamne zelenkastno – smeče i uske oči, te malo deblje usne, kao što je večina muškaraca imalo.
„Još si budna?“ –upitao me i sjeo je kraj mene.
„Jesam.“ –klimnula sam glavom. „Kako to da si ti budan? Otišao si prije sat vremena na spavanje!“
„Probudio sam se jer sam ogladnio, pa sam pojeo nešto i vidio te ovdje.“ –odgovorio je Caleb. „I što radiš, Gia?“
„Znaš da ja ne mogu rano ići spavati, pa sam došla malo ovdje uživati.“
„Nikad se nećeš promjeniti!“
„Hoćeš reći da bi se trebala mjenjati?“
„Ne!“ –odmahnuo je glavom, nasmiješio mi se i obgrlio rukom, te me snažno zagrlio. „Želim da mi uvijek ostaneš ovakva!“
„I hoću!“ –nasmiješila sam mu se.
„Nebi volio da se ikada promjeniš, znaš li to?“
„Znam... Ponovio si mi to pedeset tisuća puta, tj. otkad se znamo!“
„I ponovit ću ti još tri puta više dok se ne odselimo jer te želim uvijek imati ovakvu!“
„Imat ćeš me, bez brige.“
„Ma ti si meni kao sestra koju nikada nisam imao, a niti neću. Moram se uvijek brinuti o tebi, pa brinut ću se i kad odemo odavdje!“
„Drago mi je.“ –uzvratila sam.
Bilo mi je neopisivo drago čuti njegove riječi. Caleb mi je, također, bio poput starijeg brata. Uvijek se brinuo o meni kad god sam ga trebala, kad sam imala problem kojeg nisam mogla ispričati ni Summer, a nikad joj nije rekao o našim tajnama.
Nasmiješili smo se jedno drugome i podignuli pogled prema zvijezdanom nebu. Oboje smo obožavali uživati gledajući nebo uz vjetar.
„Sjećaš se Paxtona?“ –upitao me odjednom.
„Tvog starijeg brata?“ –okrenula sam se prema njemu.
„Da.“
„Iritantan kreten koji me smatrao klinkom i malom glupačicom jer je pet godina stariji od mene?“
„Očito ga se sjećaš!“
„Što s njim?“
„Znaš da dolazi na vječanje?“
„Nisam imala pojma. Summer mi ništa nije spomenula!“ –odmahnula sam glavom.
I vjerojatno ću ubiti svoju najbolju prijateljicu kad se probudi jer mi nije javila najgoru vjest koju sam mogla dobiti. Iako se radilo o Calebovom starijem bratu i dobro sam mogla znati da će se nekako snaći za dolazak na njegovo vjenčanje, nisam se slagala s onom idejom jer me živcirao i bio je bezobrazan prema meni. Jest da sam ga samo nekoliko puta vidjela u srednjoj školi, ali sječanja na njega su bila toliko jasna da sam se razbjesnila na samu pomisao da ću ga uskoro ponovno vidjeti.
„Uspio je zadržiti zlobodno na tjedan dana?“ –upitala sam ga.
„Da.“ –klimuo je glavom. „Posao murjaka na višem položaju nije lak!“
„Išao je u policijsku akademiju?“ –začudila sam se.
„Da.“ –odgovorio mi je. „Summer ti nije rekla?“
„Očito nije.“ –uzvratila sam pomalo bjesno.
„Ne slažeš se s tom idejom da on dođe, jelda?“ –nasmiješio mi se Caleb.
„Ma što ti je?!“ –nacerila sam se i odmahnula rukom, nekoliko puta, gore – dolje. „Zašto se nebi slagala?“
„Možda jer ga nikad nisi voljela?“
„Otkrio si me...“ –uzdahnula sam. „Ali svejedno... Trpit ću ga na tjedan dana! Bit' će to jako, jako, jako dugih tjedan dana!“
„Gia...“ –Caleb se nasmijao glasno. „Što da ti kažem da se promjenio?“
„Ne vjerujem!“ –odmahula sam glavom. „Nemoguće je da kreteni mogu promjeniti karakter!“
„Vjeruj mi, Gia... Promjenio se!“ –nastavio je. „I mene je iritirao kad se ponašao onako kretenski, ali onda se udaljio od onog glupog društva, upoznao je ekipu s akademije i primjenio se.“
„I dalje ti ne vjerujem, ali trpit ću ga samo jer vas volim!“
„Dobro... Drago mi je onda zbog toga!“
„Sve da vama bude dobro!“
„Ma vidjet ćeš da će i tebi na kraju biti odlično!“
„Znam... iako s njim neće!“
„Gia...“
„Što?“ –nadodala sam. „Iskrena sam!“
Pokazala sam mu jezik, a on je osmijehom odmahnuo glavom, nasmiješio mi se i snažno me zagrlio. Pozdravio me i rekao da će otići na spavanje pošto je umoran, a sutradan ima ponovno košarkaške treninge. Nasmiješila sam mu se i pozdravila ga, nakon čega sam podignula pogled prema nebu. Čudila sam se Calebu što je imao toliko snage za tri treninga dnevne jer je igrao u prvoj momčadi NBA kluba, ali bila sam sretna što mu se ostvario san za kojeg mi je svaki dan pričao.
„Gia!“ –Summer se derala iz kuhinje.
„Idem, idem!“ –trčala sam velikom brzinom niz stepenice pošto me već dozivala pet puta, a znala sam da će me nazvati još najmanje deset ako se smjesta ne pojavim u kuhinju. „Reci?“
„Telefon!“ –pružila mi je slušalicu.
Klimnula sam glavom, uzela slušalicu njoj iz ruke, a onda se ona pridružila Calebu za stolom.
„Da?“ –javila sam se. „Da, ja sam Gia Gomez. Kako vam mogu pomoći?_Molim?_Stvarno?_Hvala vam, hvala vam!_Dobro!_Čujemo se!“
Veselo sam spustila slušalicu, a primjetila sam upitne poglede svojih cimera. Uozbiljila sam se i spustila pogled.
„NO?“ –viknula je Summer. „Što je trebao od tebe?“
„Nazvali su mi da mu kažu kako...“ –podignula sam pogled. „Kako sam dobila posao!“
Počeli smo se derati od sreće. Danima sam čekala da me nazovu kako bi mi javili da li sam dobila posao ili nisam u policijsku upravu. Bila sam neopisivo sretna i osjećala sam se kao da mi ništa ne može pokvariti onaj trenutak. Caleb i Summer su se dignuli sa stolice i nasmiješeno me zagrlili, a onda smo podignuli i Amber sa poda, koja se igrala s lutkicama, i počeli smo skakati po kuhinji.
Evo. Stavila sam novi post prije nego sto sam mislila da bi vam mogla staviti, ali vjerujem kako samo sada imam vremena(kao sto vidite po satu) jer sumnjam da cu vam se do petka moci javljati toliko cesto posto su mi u utorak(sutra) i u petak ispiti, a u subotu cu vjerojatno biti negdje na nekom partiju(otkrikila sam beatch party malo prije - sto je cudno kod nas u Pu haha). U nedjelju mi je dvije godine veze s deckom, pa ne znam niti da li cu vam se tada moci javljati. :S Ali kad stignem ove dane do kompa(ako) javim vam se odmah. Vi se meni bez problema javljajte.
Laku noc.
Barbara
| 00:34 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
|
