|
3.poglavlje
petak, 26.06.2009.
Spremala sam zadnju majicu u putnu torbu. Za samo sat vremena smo trebali biti na aerodromu. Bilo je vrijeme da krenemo na Piler otoku gdje se trebalo odvijati vjenčanje meni najdražih osoba na svijetu i u mom životu. Veselila sam se odlasku pogotovo jer je to trebao biti zadnji dugi odmor prije nego počnem s novim poslom.
Također sam se jako veselila što počinjem raditi pošto sam dvije godine išla u policijsku akademiju za policajku. Uvijek su me fascinirali filmovi o murjacima, njihova jurnjava za kriminalcima... Iako sam znala da pravi život nije kao onaj u filmovima, i dalje sam se radovala što ću moći odraditi neke misije.
Spustila sam torbu na pod kad sam je bila spremna, pa sam otišla kraj prozora malo uživati u povjetarcu, prije nego netko dođe po mene i kaže mi da je vrijeme da krenemo. Nagnula sam se na kameni dio ispod prozora, na kojem sam inače držala razno cvijeće, provorila vani i uživala u ljetnom povjetarcu. Imala sam osjećaj kako će ono vječnanje i odlazak na otoku odlično proći. Zabavljat ćemo se, uživati, a i družit ću se, najviše, po zadnji put sa Summer i Calebom kako treba. Sad kad se vjenčaju, neću više imati puno prilika izlaziti s njima pošto će oni imati novi život, a i radit ću, pa će mi vrijeme brže prolaziti bez njih kod kuće.
„Gia...“ –Caleb je otvorio vrata.
„Molim?“ –okrenula sam se prema njemu.
„Cinthia je došla po Amber.“ –odgovorio mi je. „Uzet ću ti torbu jer je vrijeme da krenemo!“
„Dobro.“ –klimnula sam glavom.
Nasmiješio mi se, zakoračio prema mojoj torbi i podignuo je sa poda. Prošla sam kraj njega i spustila se niz stepenice. U prizemlju me čekala Cinthia. Ona je bila susjeda koja je pazila na Amber kad bi mi netrebala pomoć, a trebala mi je tjedan dana kako bi pričuvala moju nečakinju pošto neću imati vremena da pazim na nju na otoku jer trebam pomagati Summer u pripremama za vjenčanje.
Cinthia je bila starija žena, šesdesetih godina. Svoju plavkasto – sijedu kosu je uvijek nosila u velike punđe, nosila je uske naočale na kristalno plave oči i oblačila se profinjeno.
„Bok, Cinthia!“ –nasmiješila sam joj se.
„Hej, zlato.“ –uzvratila mi je osmijehom.
„Sigurno nije problem pričuvati Amber na tjedan dana?“ –upitala sam ju.
„Gia, dušo, znaš da mi to nikada nije bio problem. Obožavam čuvati malenu sada kad su moji narasli i odselili se!“
„Puno vam hvala!“ –snažno sam ju zagrlila.
„Evo nas!“ –začula sam Summerin glas.
Okrenula se i ugledala ju kako nosi Amber u naručju. Summer ju je spustila na pod, a ona je potrčala u zagrljaj Cinthiji. Znala sam koliko Amber voli svoju dadilju, pa mi nije bio veliki problem brinuti se o tome kako će se ona osjećati uz nju i da li će biti dobro, iako nije pričala niti s njom.
„Imate moj broj mobitela, u slučaju da vam zatrebam?“ –okrenula sam se prema Cinthiji.
„Naravno da imam, ali neće mi zatrebati pošto Amber nije problematično dijete i neće biti zločesta, jelda?“ –pogledala je u Amber, a ona je klimnula glavom.
„Odlično!“ –podragala sam malenu po nježno, rumenom obraščiću. „Nazvat ću vas čim stignemo. Može?“
„Može! Uživajte mi!“
„Hoćemo!“ –uzviknuli smo istovremeno.
„Vidimo se uskoro, Amber!“ –poljubila sam je u obraz.
Pozdravili smo gđu Cinthiu, pa smo izašli iz kuće i uputili se prema Calebovom automobilu. On je bio jedini koji je vozio od nas troje, pa nam je večinom služio kao taksist. Kad smo stavili sve potrebne stvari u gepek, smjestili smo se na sjedala i krenuli prema aerodromu.
Cijelim putem smo pričali o tome kako će nam odlično biti, koliko ćemo se zabaviti i o tome koliko će gostiju biti na otoku. Večina nas je već čekala na njemu, pa smo se potrudili da ne zakasnimo na avion i tako dopustili gostima da na još neko vrijeme čekaju.
Stigli smo na aerodrom i prije nego smo to zamislili, pa je Caleb parkirao auto, izvadili smo torbe iz gepeka i krenuli prema ulazu. Kad su nam torbe već bile na putu do aviona, mi smo sjedili u čekaonicu i čekali da prozovu naš let, kako bismo se uputili u novi veliku avanturu života.
„Kako sam uzbuđena.“ –rekla je Summer. „Ne mogu vjerovati da je već došao taj dan!“
„Još nije!“ –nadodao je Caleb osmijehom na licu. „Tek za šest dana ćeš mi postati žena!“
„Jedva čekam!“
„I ja isto!“
„Iako ti je trebalo previše vremena da me pitaš!“
„Ma daj, pa osam godina u vezi smo. Morao sam čekati i da dovršiš faks! Znaš i sama da bi me tvoji ubili da sam te odlučio oženiti prije nego što ga završiš!“
„Ma nemojte se uopče živcirati o tome koliko je meni dosadno trenutno.“ –nadodala sam u nadi da će početi pričati sa mnom, ali uzalud.
Pričali su o tome kako će im dobro biti kad budu otišli na medeni mjesec na Havajima, kako će im slavlje biti odlično nakon vjenčanja, a ja sam zakolutala očima i pogledala s druge strane. Znala sam da će nekoliko dana za redom biti tako. To je... valjda... normalno. Nisam niti ja znala što misliti u onom trenutku, ali nisam se osjećala nimalo ugodno pošto sam se osjećala kao da sam višak i kao da nebi trebala biti ondje, u onom trenutku. Voljela sam kad su bili sretni, kad su se veselili, ali pomalo sam bila ljuta na njih što nisu obračali pozornost na mene, iako mislim da je to pomalo glupo, bezobrazno, jadno i ljubomorno razmišljanje, ali nisam voljela kad se netko ponašao prema meni kao da ne postojim.
„Gia, sve je u redu?“ –upitala me Summer, odjednom.
„Da, da. Samo sam se zamislila!“ –nasmiješila sam joj se.
„U čemu je problem?“ –prekrižila je ruke na prsa i pogledala me ozbiljno.
„U ničemu... zašto?“
„Vidi se po tvom izrazu lica da nešto nije u redu.“
„Ma sve je u redu... stvarno!“
„Da slučajno ne misliš da si višak ovdje?“ –nastavio je Caleb.
„Ne mislim to!“ –nadodala sam, a on me sumnjičavo pogledao. „Ok... malo!“
„Zašto?!“ –uzvratili su istovremeno.
„Pa glupo mi je sama biti ovdje s vama dok se vi ljubakate, pričate o vjenčanju...“ –odgovorila sam. „To je ipak vaše vrijeme i... ne znam! Osjećam se jednostavno glupo!“
„Gia, ti nisi normalna!“ –Caleb se nasmijao. „Znaš dobro da nisi višak ovdje. Mogla si nas prekinuti!“
„Zašto bi vas prekidala kad je to ipak vaše vječnjanje?!“ –rekla sam pomalo ljuto. „Ne smeta mi što pričate o tome, nego smeta mi što znam da sam višak!“
„Glupačo!“ –Summer me udarila lagano i zagrlila. „Nikad nisi bila višak i nikad nećeš biti jer si nam ti kao sestra, jasno?!“
„Ali...“
„Šuti i prestani razmišljati o glupostima i pričati takve stvari!“ –rekla je ljutito. „Mogla bi nas naljutiti, a mislim da ne želiš to učiniti prije vjenčanja, jelda?“
„Upravo tako!“
„Onda se prestani glupirati.“ –uzviknuo je Caleb.
„Poziv za let 5120 za Piler otok!“ –odjekivalo je čekaonicom.
Ljudi su se počeli dizati sa svojih stolica, a dignuli smo se i nas troje te smo veselo požurili korak prema ulazu, dali kartu hostesi koja nam se smiješkala i zaželjela sretan put. Ušli smo u dugačak tunel razmišljajući o tome koliko će nam zabavno biti. Imala sam osjećaj da će biti... nezaboravno i trebalo je biti tako.
Morala sam danas objaviti novi nastavak jer.... SAM MATURIRALA!!
Napokon mogu reci: eee, sad mi je ljeto pocelo!=)
| 15:40 |
Komentari (13) |
On/Off |
Print |
# |
|
