|
15. poglavlje
srijeda, 16.12.2009.
Imate sreće što je ova knjiga već napisana do kraja. Već 50 000 puta mi je došlo da prestanem objavljivati poglavlja ili da objavim sva poglavlja odjednom. Imam toliko knjiga koje želim objavljivati, ali nekako mi se neda imati 3 bloga. XD
Proslavu sam priredila tek tjedan dana nakon pošto sam stalno radila, a kad bi bila kod kuće, izležavala bi se i odmarala. Nitko mi nikada nije rekao da je pomalo naporno biti trudnica i raditi uz to, ali trudila sam se dok sam još mogla.
Zabava je bila u subotu navečer. Naruđila sam nekoliko jumbo pizza na Paxtona, Caleba, Ethana, Carla, Juliu, Lenu i mene dok su Jilly i Amber spavali na katu pošto je bilo dosta kasno, a mi nismo ni razmišljali o tome da se prekinemo zabavljati i tako slaviti ne tako rano rođenje moga djeteta. Nisam mogla lagati da mi Summer nije nedostajala. Naprotiv, mislim da je svima nama nedostajala pošto je izgledalo kao da jedan dio nas nema, ali trudila sam se ne razmišljati o tome. Doktor mi je rekao kako je živciranje ili tugovanje loše za mamu i bebu, pa sam ga slušala i nisam se zamaravala glupostima. Nastavila sam se zezati s prijateljima i uživati uz televiziju i razne razgovore gdje bismo se toliko glasno smijali da bismo ubrzo nakon utihnuli kako bismo provjerili da li smo probudili djecu ili nismo.
„I, Gia, kad je termin?“ –upitala me Julia.
„Dvadeset i petog studenog!“ –odgovorila sam.
„Awww, pa to će brzo proći!“ –nadodala je Lena. „Jedva čekam!“
„Sigurno Pax ne!“ –nasmiješeno će Carlo. „Nećemo ga uopće vidjeti više vani!“
„Pa ne može se samo žena brinuti o djetetu!“ –uzvratio je Paxton nasmiješeno. „I izlazit ću vani, bez brige!“
„Kako da ne!“ –rekao je Caleb. „Imat ćeš pola sata vremena da se zabaviš, a onda će stići poruka na mobitel da ne može više, da će poludjeti, da nije ni oka sklopila! Vjeruj mi – imao sam iskustvo!“
„Ja sigurno neću biti takva!“ –odmahnula sam glavom.
„To sve kažu!“ –zahihotao se Ethan. „Kad je Clare nedavno rodila blizance, isto je to rekla pošto su joj ljudi govorili kako će joj biti teško. Nakon niti mjesec dana me nazvala kad sam bio vani i rekla je da će poludjeti ako što prije ne dođem doma!“
„Govori istinu!“ –rekao je Carlo. „Bio je vani sa mnom!“
„Ali ja neću biti takva!“ –nastavljala sam. „Nadam se!“
Moji su se prijatelji nasmijali, a zatim sam im se i ja pridružila.Duboko u sebi sam se nadala kako neću biti takva nego mirna i kako ću moći preživjeti Paxtonovo prisustvo. Pa radilo se to samo o jednom djetetu, k vragu! Sigurno nije toliko teško, a i navikla sam se brinuti o Amber iako ju nisam dobila kad je bila novorođenče.
„I da, Gia, zaboravio sam ti reći kako sam ti pronašao zamjenu!“ –iznenada je rekao Carlo.
„Zamjenu?! Zbog čega?“ –nakrivila sam glavu.
„Pa moraš na porođajni!“
„Ne moram još!“
„Moraš! Skoro tri mjeseca si trudna i mislim da bi trebala odmarati kod kuće!“
„Ne trebam!“
„Ljubavi, Carlo ima pravo!“ –prekinuo ga je Paxton. „Znam da želiš raditi, ali uskoro će ti biti teško!“
„Dok mi ne bude teško, nema potrebe da budem doma!“ –nadodala sam.
„Cura svejedno dolazi slijedeći tjedan!“ –nastavio je Carlo.
„Cura?!“ –ostala sam otvorenih ustiju.
„Oh, Gia, pa nemoj biti ljubomorna!“ –nasmiješeno će Ethan.
„Zašto ne bi bio dečko?!“ –pogledala sam pomalo ljutito u Carla.
„Čini li mi se ili će ovdje možda izbiti svađa?!“ –čula sam kako je Caleb pitao brata.
„A zašto ne bi bila cura?!“ –pogledao me zbunjeno.
„Jer... jerrrr....“ –promrmljala sam.
„Gia, slušaj, nema potrebe da budeš ljubomorna!“ –rekla mi je mirno Julia. „Paxton tebe voli i nije budala da učini nešto s drugom curom!“
„Slušaj Juliu, ljubavi!“ –nasmiješeno će Paxton.
Pogledala sam ih oboje, a onda maknula pogled. Bila sam pomalo ljuta (više ljubomorna!) što će umjesto mene doći još jedna cura mada sam znala kako on ne bi ništa učinio s njom. Znala sam i osjećala koliko me voli, koliko mu je stalo do mene da bi dopustio da me izgubi, pogotovo sada kad sam čekala njegovo dijete, ali ljubomora je ipak... ljubomora. To sam zadnji put osjetila kad sam vidjela prije skoro šest godina kako se ljubi sa Corinnom i bilo je normalno da će se kad – tad pojaviti.
„Jesi li ti stvarno ljuta ili?!“ –upitala me Lena. „Daj, Gia, nemoj dopustiti da ti ovo pokvari večer!“
„Otkud je?!“ –prostrijelila sam pogledom Carla koji me zbunjeno pogledao, ali čak i pomalo... prestrašeno.
„Iz Chicaga!“ –odgovorio je.
„Ima dečka, muža?!“
„Otkud bi ja to trebao znati?! Nisam ju pitao!“
Odmaknula sam pogled i tiho uzdahnula, ali okrenula sam se prema društvu i nasmiješila im se unatoč tome što sam bila jako živčana zbog nove neočekivane vijesti. Nesigurno su me promatrali, a onda im se slabašni osmijeh pojavio na licu. Pretpostavila sam da nisu bili sigurni što ću učiniti, a ja sam se počela smijati na sav glas dok su mi suze klizile niz lice.
***
Paxton i ja smo ispratili prijatelje pošto je ponoć odavno bilo prošlo, a svi smo ujutro radili, pa smo se trebali odmoriti. Najgore je bilo to što smo i subotom morali raditi, tj. kad si policajcaj moraš raditi sedam dana u tjedni, a ako je šef dobro raspoložen, svaka dva tjedna ti dopusti da uzmeš jedan slobodan dan. Paxton je otišao baciti smeče pošto ih je otpratio do automobila, a ja sam otišla stavljati prljavo suđe u perilicu jer nisam bila raspoložena da ih idem prati na ruke kad sam već nju imala.
„Idi se odmoriti, ljubomorko!“ –čula sam Paxtonove korake iza sebe.
Okrenula sam se prema njemu, prostrijelila ga pogledom i nastavila raditi ono što sam započela prije nego me prekinuo.
„Ljubavi, ljutiš se?“ –podragao me po ruci.
„Ne!“ –lagano sam ga odgurnula od sebe.
„Da, ljutiš se. Vidim to po tebi! Nije valjda da se stvarno ljutiš što ću dobiti partnericu, a ne partnera?!“
„Ne ljutim se!“
„Onda si ljubomorna!“
„Pa, dobro!“ –pogledala sam ga ljutito. „Što s tim ako sam ljubomorna?! Imaš nešto protiv?!“
„Zapravo...“ –nasmiješio mi se. „Mislim da je to slatko!“
Odmahnula sam glavom i izašla iz sobe ugasivši kuhinjsko svijetlo, te sam požurila prema sobi pošto nisam imala živaca prepirati se oko toga.
„Daj, ljubavi, čekaj!“ –čula sam kako žuri prema meni.
Otvorila sam vrata sobe i ušla u nju.
„Pa ti si stvarno ljubomorna!“ –šokirano me pogledao.
„Idi k vragu, Pax!“ –skinula sam odjeću sa sebe i oblačila donji dio pidžame.
Primjetila sam kako mi se trbuh već primjeti, pa sam rukom prošla preko njega i nasmiješila se. Iznenada sam osjetila zagrljaj, a njegove su ruke dotaknule moj trbuh lagano ga mazeći.
„Zar misliš da bi prokockao sve predivno što imam za neku glupost sa curicom?!“ –upitao me tiho.
„Ne!“ –okrenula sam se prema njemu. „Nikad to nisam rekla!“
„Pa onda se nemaš zbog čega brinuti niti biti ljubomorna!“ –nasmiješio mi se. „Cura je čak mlađa i od tebe!“
„Dobro, dobro! Kao da je nešto veliko ako sam ljubomorna! Svaki je čovjek barem malo ljubomoran!“
„Znam, znam, ali ne sjećam te kad sam te zadnji put vidio takvu! Idemo spavati sada jer se sutra rano dižemo.“
Klimnula sam glavom, te podignula dekicu i legla ispod nje, a onda uzgasila lampicu koja je osvijetljavala sobu. Približila sam se Paxtonu i nagnula mu se na prsima, te zaklopila oči, a on me obgrlio rukom.
Tjedan dana kasnije...
Budilica me trgnula iz sna. Otvorila sam oči i ruku izvukla iz pokrivača, te ugasila zvuk koji mi je odzvanjao u glavi. Sjela sam na krevet i duboko uzdahnula, a kad sam pogledala u Paxtonovu stranu, nije ga bilo ondje. Bila sam zbunjena što ga ondje nije bilo jer sam oduvijek bila ja ta koja se rano budila, ali slegnula sam ramenima, te se dignula sa kreveta. Uzela sam potrebne stvari iz ormara i izašla sam iz sobe požurivši korak prema kupatilu. Zastala sam ispred kako bi poslušala da li voda teče pošto bi to značilo da je moj suprug unutra, ali čula sam jednu veliku tišinu koja je vladala cijelom kućom, pa sam otvorila vrata i imala sam pravo. Prostorija je bila prazna. Skinula sam odjeću sa sebe i spustila pogled na trbuh. Već sam tri mjeseca bila trudna. Lagani mi se osmijeh pojavio na licu, pa sam ga podragala i onda ušla u tuš kabinu kako bi se što prije istuširala. Nisam smjela kasniti jer sam Amber trebala odbaciti u školu.
***
Silazivši niz stepenice, čula sam glasove iz kuhinje, a kad sam otvorila vrata vidjela sam Paxtona i Amber za stolom.
„Dobro jutro!“ –nasmiješili su mi se.
„Dobro jutro!“ –pozdravila sam ih, a onda zakoračila u onu prostoriju.
Približila sam se Paxtonu i poljubila ga, te sjela kraj njega.
„Pa kad si se ti probudila?“ –pogledala sam u Amber.
„Striko me prije deset minuta probudio.“ –odgovorila mi je, a zatim zagrizla sendvič.
„Ja ću je odbaciti u školu!“ –uzvratio je.
„Zašto? Mogao si nastaviti spavati. Ja bi ju odbacila!“
„Nema potrebe, Gia! Trebala bi se početi odmarati, a ne odlaziti gore dole!“
„To što sam trudna ne znaći da sam invalid! Ovako i onako moram ići kupiti namirnice!“
„A da ja idem busom da se vi ne prepirete?!“ –upitala je zbunjeno moja nečakinja.
„Nema potrebe!“ –Paxton je odmahnuo glavom. „Odbacit ću te ja u školu i još proći do centra kako bi kupio sve što treba makar bio tamo četiri sata!“
Amber se nasmiješila, a ja sam odmahnula glavom i zakolutala očima. Previše su se brinuli za mene. Ovako i onako sam im rekla kako ću prestati raditi svakakve stvari kad primjetim da mi je teško, ali do sada mi nikako nije bilo.
***
Kad je Paxton parkirao automobil na policijskom parkiralištu, osjetila sam nervozu. Danas je bio dan kad je njegova nova partnerica trebala doći u ured i upoznati nas, a to je značilo da ja od sutra neko vrijeme neću ondje raditi. Izašla sam iz automobila i zatvorila vrata, pa pričekala supruga da zaključa i onda smo krenuli prema dizalu. Po putu sam se pitala kakva će biti ta cura, hoće li biti lijepa, draga, neka glupača koja će mu se nabacivati. Duboko sam uzdahnula i ušla u lift, te pogledala u kvadrat u kojem su se brojevi mjenjali.
„Sve je u redu?“ –upitao me Paxton iznenada.
Klimnula sam glavom ni ne pogledavši ga. Smatrala sam da je glupo gnjaviti ga svojim glupim mislima pošto mi je nedavno bio objasnio kako nemam razloga biti ljubomorna. Naravno da sam to i sama znala, ali nisam si mogla pomoći. Obgrlio me jednom rukom i utisnuo poljubac na moje čelo. Pretpostavila sam da zna o čemu razmišljam, ali vjerojatno me nije htio gnjaviti misleći da će mi proći ako me se pusti na miru. Nadala sam se da hoće.
Vrata lifta su se iznenada otvorila, a ja sam osjetila nešto čudno u trbuhu. Uzdahnula sam i zakoračila na treći kat. Primjetila sam već svoje prijateljice u uredu, na isto mjesto, kao i svaki dan. Večinom su Julia i Lena vrijeme provodile pričajući pošto se Julia dosađivala kad bismo otišli u patrolu.
„Idem ja kod Ethana i Carla. Vidimo se uskoro!“ –rekao mi je nasmiješeno, te me poljubio.
Klimnula sam glavom i uzvratila osmijeh, a zatim sam krenula prema prijateljicama.
„Oh, ljubomorko, došla si!“ –nasmiješila mi se Julia.
„Daj, prekini!“ –zakolutala sam očima i sjela do njih.
„Samo sam se šalila, dušice!“ –namignula mi je.
„Zašto si živčana?“ –upitala me Lena.
„Nisam živčana!“
„Jesi. Izgledaš mi i živčano i nesigurno!“
„Ma... Samo me malo muči to s onom novom curom! Ništa drugo!“
„Ona je malo prije došla!“
„Je li ovdje negdje?!“ –okrenula sam se oko sebe ne bi li vidjela curu koju nikad prije nisam primjetila, ali očito joj nije bilo ni traga.
„Upravo izlazi iz Carlovog ureda!“ –odgovorila mi je Julia.
Okrenula sam se prema njegovom uredu i primjetila sam nasmiješenu, visoku djevojku. Bila je jako lijepa, vitka i zgodna. Njena duga smeđa kosa bila je potpuno ravna, smeđe velike oči pratile su samo Carla, a osmijeh joj nije nestajao s lica. Morala sam priznati kako ima predivan osmijeh.
Primjetila sam kako Carlo, gestom ruke, doziva nekoga, a ubrzo nakon se pojavio Paxton. Nasmiješio se djevojci, pružio joj ruku i razgovarao nešto s njom. Bila sam pomalo ljubomorna kad sam primjetila da mu osmijeh ne silazi s lica.
„Ispričajte me!“ –rekla sam prijateljicama i dignula se sa stolice.
Požurila sam korak prema njima, ni sama nisam znala zbog čega. Mogla sam se kasnije upoznati s djevojkom, ali htjela sam baš u onom trenutku pošto nisam mogla podnijeti kako se njih dvoje gledaju.
„Pitao sam se kad ćeš doći!“ –zahihotao se Carlo.
„Hej, društvo!“ –nasmiješila sam se unatoč tome što nisam imala volje za osmijeh.
„Bianca, upoznaj moju suprugu Giu!“ –predstavio nas je Paxton.
„Drago mi je!“ –pružila sam joj ruku.
„Bianca Liverdust, drago mi je!“ –nasmiješeno mi je protresla ruku.
Nasmiješila sam i ja njoj. Odahnula sam pošto sam primjetila, na prvi pogled, da je simpatična djevojka i nekih dvije – tri godine mlađa od mene. Uvjerila sam samu sebe da mogu biti sigurna kako među njima neće biti ničeg.
| 17:03 |
Komentari (11) |
On/Off |
Print |
# |
|
