|
8.poglavlje
utorak, 14.07.2009.
Znam znam... Prije nego sam očekivala sam obavila novi nastavak, ali eto... Sad mislim, ali mislim da će slijedeći nastavak slijedeći tjedan.XD Nadam se da neću opet poludjeti. lol
Izležavala sam se u sobi nakon napornog dana. Nisam znala što raditi, a nije mi se ni spavalo. Summer i Caleb su već neko vrijeme spavali, a Paxton... ne znam gdje je uopče on bio, ali nisam ga ni željela nazvati kako nebi ispala dosadna klinka koja ga stalno naziva kad joj je dosadno. Iako... željela sam biti s njim u onom trenutku. Ne znam što mi se dešava u zadnje vrijeme. Nisam htjela toliko razmišljati o njemu, ali nisam mogla prestati. Probudila bih se i razmišljala bi o njemu, dosađivala bi se i ponovno samo razmišljala o njemu. Mislim da čak i pretjerujem. Svaki put kad ga vidim negdje mu se nasmiješim, a onda osmijeh ne silazi s lica ni kad ode negdje. Ispadam kao glupa klinka i... nisam znala što učiniti.
Dignula sam se sa kreveta, otvorila vrata terase i odlučila malo uživati promatrajući zvijezdano nebo. Nije bilo pretjerano hladno, pa sam spustila pogled na praznu plažu. Nasmiješila sam se i odlučila prošetati malo njome kako bi se izmorila i onda otišla spavati i kako bi mi samo vrijeme brže prošlo pošto nikako nisam mogla zaspati. Nisam ništa uzela sa sobom, nego sam samo požurila iz sobe.
Vani je bilo ugodno vrijeme i nije bilo uopče hladno, ali niti pretoplo pošto je puhao lagani vjetar zbog kojeg mi je kosa vijorila po zraku, a to mi je večinom išlo na živce. Spustila sam se niz malene stepenice i skinula japanke kako bi mogla hodati malo po pjesku. Bio je još topao pošto se noć kasno spustila. Približila sam se bliže moru. Mali valovi dodirivali su mi noge. Uživala sam. Osjećala sam se slobodno iako nisam imala nikave probleme koji bi me mogli držati u staklenom lancu i zbog kojih se nisam mogla dobro osjećati.
Odlučila sam sjesti na podu, nakon što sam nekoliko puta prošla tihom, mirnom plažom gdje sam samo mogla slušati šum mora. Zamislila sam se. U glavi mi je došao Amberin izraz lica. Nedostajala mi je jako i predpostavljam da sam i ja njoj, u onom trenutku. Camilla mi je užasno nedostajala iako nije bila najbolja sestra kakvu bi svatko trebao imati. Bila je bezobrazna, tvrdoglava, nikada nije slušala... i zbog toga joj se dogodilo ono najgore.
„Gia?“ –začula sam Paxtonov glas.
Okrenula sam se iza sebe i ugledala ga, a on mi se nasmiješio. Pitala sam se što on radi ondje u onom trenutku.
„Hej, Pax...“ –uzvratila sam. „Što ti radiš ovdje?“
„Nisam mogao zaspati, pa sam te vidio kroz prozor sobe.“ –odgovorio mi je. „Mogu ti se pridružiti?“
„Naravno.“ –nasmiješila sam mu se.
„Ni ti ne možeš spavati?“
„Ne... Inače volim ići kasno spavati.“
„I onda si se odlučila ovdje doći prošetati?“
„Da. More me inače smiruje!“
„Živčana?“ –upitao je.
„Nisam.“ –pogledala sam ga krajičkom oka. „Malo sam umorna, ali ne mogu zaspati.“
„Umorna od čega?“
„Zaboravljaš kakva je Summer već dva dana?“
„Oh, oprosti.“ –nasmiješio se. „Zacijelo je naporno raditi s njom!“
„Ma...“ –slegnula sam ramenima. „I nije baš, ali žao mi je jadnih ljudi koji trče gore – dolje kad njoj nešto ne štima!“
„Normalno je da si takav prije vjenčanja. Cure su inače malo... luđe kad dođe to doba!“
„A ti si ekspert u tome?“
„Nisam, ali pretpostavljam.“
Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se, a nakon toga pogledala ispred sebe. Htjela sam malo uživati u ugodnoj večeri i... kraj njega.
„Ispričali su ti, jelda, kako su se upoznali?“ –upitao me iznenada.
„Naravno da jesu.“ –okrenula sam se prema njemu osmijehom. „I ne mogu to zaboraviti. Znam detalje pošto mi već pet godina pričaju o tome!“
„Znam kakvi su.“ –nasmiješio se i on. „Imao sam osamnaest godina kad su se upoznali na ovom otoku!“
„A oni petnaest.“ –nastavila sam. „Ali čudi me kako se nisu podnosili u srednjoj. Mislim... u prvoj godini!“
„Ma... mislim da su se čak i podnosili, ali da su samo to radili zbog društva...“ –slegnuo je ramenima. „Inače se nebi slagali tako dobro na ovom otoku!“
„Utjecaj društva...“
„Da... Summer nije bila oduvijek navijačica škole!“
„Zbilja?“ –zbunjeno sam se okrenula prema njemu.
„Nije ti rekla?“ –upitao me, također, zbunjeno, a ja sam odmahnula glavom. „Zbog toga se nisu dobro slagali. On je bio kapetan momčadi, a ona... uljaz u školi! Nakon što su se ovdje počeli družiti, kad njegove ekipe nije bilo, onda su počeli izlaziti zajedno i... uveo ju je u svijet poznatih!“
„Nisam znala da je baš ovako priča bila!“ –rekla sam zbunjeno. „Ali svejedno... sada su skupa!“
„Da.“ –klimnuo je glavom. „I... zapravo... natjerao ju je da skače sa stijene!“
„Koje?“ –upitala sam ga.
„One najviše!“ –pokazivao mi je prstom.
Okrenula sam se i ugledala ju. Nije mi izgledala kao previsoka stijena, pa nisam shvačala u čemu je problem. Slegnula sam ramenima i zbunjeno se okrenula prema njemu.
„I u čemu je stvar?“
„Zar ne vidiš koliko je zapravo visoka?“ –zbunjeno me upitao.
„Meni baš i ne izgleda toliko visoko.“ –rekla sam odlučno.
„I sigurna si da bi mogla skočiti s nje?“ –nacerio se.
„Sto posto sigurna!“
„Želiš se kladiti?“
„Nema problema. Što ja dobivam ako skočim?“
„Hm... izlazak sa mnom?“
„Laskaš si, Paxton!“ –nasmiješila sam se.
„Želiš reći da ne želiš sa mnom izaći?“ –namignuo mi je.
„A ako ja izgubim?“ –upitala sam ga osmijehom.
„Dobivam izlazak s tobom.“ –rekao mi je.
„Dogovoreno!“ –obrisala sam ruku, koja je bila prljava od pjeska, pa sam primila njegovu.
Dogovor je pao. Dignuli smo i polako, pričajući krenuli prema hotelu.
Stajala sam na stijeni dok mi je kosa vijorila na vjetru. Promatrala sam u more i nije mi bilo svejedno. Pogriješila sam jer sam shvatila da sam se doista nalazila na visoko i da se ne osjećam najbolje. Nikada nisam voljela visinu i oduvijek bi mi se zavrtilo u glavi kad bi gledala s visoka, ali očito sam bila previše glupa i tvrdoglava, pa se nisam htjela vratiti natrag.
„Bojiš se?“ –iznenada se pojavio Paxton kraj mene.
„Volio bi, ha?“ –nacerila sam mu se nadajući se da neće primjetiti moj strah.
„Svejedno izlazimo jedno s drugim, pa... možeš i odustati ako ti nije svejedno!“
„Ne odustajem... Nikad nisam, a neću ni sada!“
„Kako želiš!“ –slegnuo je ramenima i udaljio se od mene.
Pogledala sam još jednom prema dole, pa sam uzdahnula i otišla k njemu. Stala sam kraj njega i pogledala ga krajičkom oka. Imao je onaj predivan osmijeh na sebi koji me umirivao. Nije me bilo previše strah jer sam znala da je on kraj mene, pa sam se pokušavala smiriti i ne razmišljati o strahu koji mi je prolazio tijelom. Skinuli smo odjeću sa sebe i pogledali ispred.
„Spremna si?“ –upitao me.
Nisam bila spremna i to sam dobro znala, ali tvrdoglavost mi je največa mana, pa sam samo klimnula glavom. Na njegov znak smo potrčali što smo brže mogli. Više nisam osjećala tlo. Padala sam i derala se, držajući zatvorene oči. Osjetila sam osviježavajuću hladnu vodu i završila sam skoro do dna od jačine pada. Bila sam sretna što sam ostala živa i ugledala sam Paxtonove noge na površini, pa sam požurila k njemu. Izronila sam i uhvatila zraka. Trebao mi je.
„Živa si?“ –upitao me Paxton.
„Nisam se bojala, znaš?“ –nadodala sam plivajući prema kopnu.
„O, da, da...“ –plivao je tik uz mene. „Zbog toga si se i derala toliko!“
„Bilo je iz... užitka!“ –pokazala sam mu jezik.
Počeo se smijati i odmahnuo je glavom, a onda se popeo na kopno, dignuo i pružio mi ruku kako bi se popela k njemu. Otišli smo do slaba, koji se nalazio nedaleko od stijene s koje sam skočila. Okretala sam se i ovaj put mi nije bilo svejedno što sam skočila s one visine i znala sam kako slijedeći put trebam biti popustljivija, ne praviti se pametna. Sjeli smo iza slapa i uživala sam slušajući njegov šum.
„Dobro si?“ –pogledao me.
„Jesam. Zašto?“ –uzvratila sam zbunjeno.
„Brinem se o tome da li si doživjela šok ondje gore!“
„Prekini se ponašati kao da me bilo strah!“
„A reci mi da nije!“
„Pa... možda malo, ali...“
„Aha!“ –nacerio se osmijehom. „Rekao sam ti da nije svejedno skakati odandje, ali ti me nisi slušala!“
„Počinjemo se ponašati kao prije nekoliko godina kad misliš da sam mala klinka koja se svega boji?“ –uzvratila sam pomalo ljutito.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Samo iznosim činjenice!“
„I dalje misliš da sam klinka, jelda?“ –spustila sam pogled.
„Ne.“ –podignuo mi je glavu. „Nikad i nisam, Gia!“
„Nisi?“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Oprosti, ali ponavljao si mi to najmanje pedeset puta kad bismo se vidjeli!“
„Jesam, ali samo jer...“ –uzdahnuo je. „Pet godina si mlađa od mene, Gia i... bila si slatka i kad si imala petnaest, ali morao sam se snalaziti kako bi te tako odmaknuo od sebe!“
„Molim?!“ –začuđeno sam ga pogledala.
„Sviđala si mi se, Gia, ali bila si premala!“ –rekao je. „I... i sada mi se sviđaš...“
Šokirala sam se jer nisam mogla vjerovati što sam upravo bila čula. Nisam mogla vjerovati da sam se nekada Paxtonu sviđala, ali niti da mu se i sada sviđam. Približio se više meni, stavio je ruke oko moga struka i približio se mojim usnama. Iako sam bila previše šokirana, zatvorila sam oči i prepustila mu se. Htjela sam onaj poljubac i više nego sam zamišljala, a onda sam napokon osjetila njegove mekane i nježne usne na svojima. Zagrlio me snažnije i vjerujem kako je, u onom trenutku, mogao osjetiti i čuti ubrzane otkucaje moga srca. Htjela sam da onaj trenutak nikada ne prestane.
| 11:39 |
Komentari (15) |
On/Off |
Print |
# |
|
