|
14. poglavlje
subota, 12.12.2009.
Jer mi je danas toliko dosadno; jer je ovo prva subota u šest-sedam mjeseci što sam ostala doma. -___-
Tjedan dana kasnije...
Sjedila sam kod kuće i gledala televiziju čekajući da se Paxton vrati iz grada pošto sam ga zamolila da mi ide kupiti namirnice, a Amber je odlučila otići s njim. Bilo je lijepo sjediti kod kuće i uživati u samoći barem na kratko pošto sam većinom, skoro dvadeset i četiri sata na dan, bila s nekim, a uvijek sam razmišljala kako je dobro ponekad biti sam. Mislim da je svakom čovjeku ponekad bila potrebna samoća kako bi se opustio i radio što želi, što ga veseli.
Odjednom sam osjetila veliku želju za palačinkama, pa sam se odlučila maknuti sa trosjeda. Požurila sam korak prema kuhinji, otvorila vrata i počela raditi smjesu za palačinke. Sjetila sam se kako možda nemam Nutelle kod kuće, pa sam pogledala po policama i imala sam pravo. Požurila sam u dnevni boravak gdje sam ostavila telefon, uzela ga u ruke i utipkala Paxtonov broj mobitela, te krenula natrag u kuhinju čekajući da mi se javi.
„Dolazim, dolazim!“ –rekao je.
„Gdje si?“ –upitala sam ga.
„Na pola puta. Odmah sam doma!“
„Joj... Znam da te gnjavim, ali... trenutno mi se jako, jako jedu palačinke, a nemamo Nutellu kod kuće, pa...“
„Dobro, Gia! Idem ti kupiti Nutellu!“
„Hvala! Volim te!“
„Volim i ja tebe!“
Nasmiješeno sam spustila slušalicu, telefon stavila na punjenje jer je baterija bila skoro prazna, pa sam veselo nastavila raditi smjesu jedva čekajući da se Paxton vrati kod kuće. Kako sam bila brzo gotova s njom, stavila sam je sa strane pošto moj suprug još nije dolazio, pa sam se sjetila kako Caleba trebam nazvati.
Duboko uzdahnuvši uzela sam telefon u ruke i pogledala u pod. Bilo je vrijeme da mu napokon kažemo kako sam trudna unatoč tome što niti Paxton, a niti ja nismo znali kako bi on mogao reagirati na tu vijest. Znala sam da će biti sretan, presretan, ali ne znam kako će se ponašati s obzirom da Summer više nema. Utipkala sam broj telefona i čekala da mi se javi dok su mi ruke drhtale.
„Halo?“ –čula sam njegov glas.
„Hej, Caleb. Gia je!“ –javila sam se.
„Vidi ti tko mi se napokon odlučio javiti!“ –čula sam smijeh s njegove strane.
„Prilično se dugo nismo čuli, ha?“ –nasmiješila sam se.
„Da. Kako si?“
„Dobro. Ti?“
„Držim se!“
„Aha...“
Na telefonskoj je liniji zavladala tišina. Čula sam kako dišem i kako on diše, a pogledom sam gledala oko sebe pošto nisam znala što reći. Bila je ono jedna velika neugodno tišina, a nisam ni sama znala zbog čega. Zar je Summerina smrt morala promjeniti toliko naš odnos?! Bilo je za nevjerovati koliko se promjenio pošto nitko nikada ne bi rekao da se nešto slično ovome može dogoditi pošto smo jednostavno bili nerazdvojivi i, ako se ne bismo vidjeli, pričali bismo preko telefona samo da čujedmo jedan drugoga i doznajemo što ima novoga.
„Kako je Pax?“ –upitao me iznenada.
„Ehm... Dobro je!“ –odgovorila sam. „Išao je s Amber do trgovine!“
„Oh, lijepo, lijepo!“
„Nego... upravo radim palačinke i... razmišljala sam da bi bilo dobro da Jilly i ti dođete kod nas! Dugo se nismo vidjeli, a ni pričali!“
„Čini mi se kao dobra ideja!“
„Odlično!“ –osmijeh mi se pojavio na licu. „Dođi čim stigneš!“
„U redu. Vidimo se uskoro!“ –rekao mi je.
Nasmiješeno sam spustila slušalicu i veselila se tome što ću uskoro vidjeti Caleba i svoju nečakinju. Bilo je lijepo znati da uskoro dolazi i nadala sam se da ćemo pričati kao nekada iako sam sumnjala u to pošto su se stvari promjenile otkad je Summer preminula.
Kad sam čula da su se ulazna vrata otvorila, okrenula sam se prema vratima kuhinje, te krenula prema njima. Provirivši u hodnik, primjetila sam Paxtona i Amber kako ulaze u kuću, a malena je zatvorila vrata pošto je moj suprug nosio vrečice pune namirnica.
„Hello, ljudi!“ –nasmiješila sam im se.
„Hej, gnjavatorice!“ –Paxton me poljubio. „Sat vremena smo kupovali sve što si napisala u popisu!“
„Sat vremena?!“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Ja bi sve to obavila u manje od pola sata!“
„Kad ti znaš napamet cijeli centar!“
„Nema na čemu, striček Pax!“ –iznenada je rekla Amber.
Zbunjeno sam se okrenula prema njoj, a ona je nasmiješeno ušla u dnevni boravak, pa sam se okrenula prema Paxtonu upitnim izrazom lica.
„Da nju nisam nagovorio da dođe sa mnom, vjerojatno bi došao doma tek za dva sata!“
„Naravno da zna gdje šta stoji kad sam je uvijek vodila sa sobom!“
„Drago mi je što jesi.“ –ušao je u kuhinju i odložio vrečice na stol.
„Caleb uskoro dolazi kod nas!“ –rekla sam mu.
„Oh, lijepo!“ –nasmiješeno se okrenuo prema meni. „Njega nisam vidio oko tjedan dana.... Pozvala si ga da mu kažeš za bebu?“
Klimnula sam glavom i duboko uzdahnula, te se približila prozoru.
„Što je bilo?“ –približio mi se.
Odmahnula sam glavom i nastavila gledati zvijezdano nebo. Kako je proljeće već počelo, vrijeme je bilo promjenjivo, a na svu sreću – večeras je bilo lijepo iako je puhao osviježavajući vjetar.
„Ljubavi...“ –Paxton me okrenuo prema sebi. „Vidim da nešto nije u redu! Što se dogodilo kad si pričala s njim?“
„Ništa!“ –odmahnula sam glavom i uzdahnula, a on me sumnjičavo pogledao. „Baš... ništa! Neko smo vrijeme čak i šutili. Bilo je tako... loše, Pax, i... i... čudno! Nikad prije se ovo nije dešavalo!“
„Kad mi bas dvoje idete na živce!“ –rekao mi je iznenada, a ja sam ga zbunjeno pogledala. „Ok... Razumijem da vas Summerina smrt boli, a boli i mene samo što se ja, doista, jako trudim da sve vratim kao što je bilo prije! Naravno, ne mogu to učiniti jer nje više nema, ali samo želim da se dvije osobe koje se vole i koje ja volim budu ponovno dobri jedno s drugim. Prije ste bili nerazdvojivi, a sada kao da ste... poznanici! Ne znaći da sve mora završiti jer nje više nema!“
Duboko sam uzdahnula i snažno ga zagrlila. Znala sam da ima pravo, ali i dalje nisam znala kako da se prema njemu ponašam. Iznenada se oglasilo zvono, pa sam pretpostavila da je Caleb došao. Pogledala sam u Paxtona koji mi se nasmiješio, a zatim me pustio iz zagrljaja i izašao iz kupatila.
„Oh, Caleb, napokon si se udostojio pojaviti, ha?!“ –čula sam veseli glas svoga supruga.
Duboko sam uzdahnula, zatvorila oči i još jednom uzdahnula. Trebala sam biti jaka i ne ponašati se tako glupo i zbog toga sam se okrenula, te izašla iz kuhinje. Vidjela sam svoga šurjaka kako drži Jilly u ruci. Činilo se kao da su oboje sretni, kao da im ništa ne nedostaje, ali dobro sam znala da nije tako. Znala sam da im Summer jako nedostaje, a znala sam i da je Caleb jako čvrsta osoba koja se ne želi slomiti zbog svih ostalih oko sebe.
„Pa vidi ti to tko nam je napokon došao!“ –nasmiješila sam se i približila mu se.
Nježno sam poljubila Jilly u čelo, a ona mi se nasmiješila, te sam se nasmiješila Calebu. Situacija je bila dosta neobična pošto je tišina počela vladati među nama. Pogledala sam u pod nadajući se da će netko od njih dvoje započeti priču pošto meni riječi kao da nisu dolazile iz mozga.
„Gia i ja moramo pričati s tobom!“ –iznenada je rekao Paxton.
„O čemu?“ –upitao je njegov mlađi brat. „Nešto se loše dogodilo!“
„Nikako!“ –odmahnuo je glavom i nasmiješio se.
„Odnijet ću Jilly u dnevni boravak!“ –rekla sam i primila je u naručje.
Bilo je lijepo imati je uz sebe nakon nekog vremena. Nasmiješila sam joj se, kao što se i ona meni nasmješila. Amber je sjedila na trosjedu i gledala crtiće na televiziji. Znala sam da će ih to oboje okupirati.
„Amber, molim te, čuvaj na kratko Jilly!“ –rekla sam joj i odložila nečakinju na pod.
„Nema problema!“ –klimnula je glavom.
Nasmiješila sam se, a zatim izašla iz dnevnog boravka, pa ponovno provirila u onoj prostoriji. Bilo mi je preslatko gledati ih kako zajedno gledati Walt Disney crtiće s kojima su, skoro svaka, djeca odrasla. Ušla sam onda u kuhinju, a za stolom su Paxton i Caleb već sjedili. Smijali su se i pričali, a osmijeh mi se ponovno pojavio na licu. Nekako je izgledalo kao u starim danima, samo što Summer nije sjedila kraj svoga supruga. Povukla sam stolicu i sjela kraj Paxtona.
„Činilo se kao da ste se dobro proveli u one dvije sekunde dok me nije bilo!“ –rekla sam nasmiješeno.
„Kad se mi dobro ne provodimo, ha?!“ –nastavio je Caleb osmijehom. „Sada kad ste oboje ovdje, volio bih da mi kažete o čemu mi trebate pričati!“
„Prvo, nadam se da se nećeš ljutiti!“ –započeo je Paxton. „Kao drugo, znamo to već tjedan dana i nismo ti mogli to reći jer... bilo nas je strah pošto nismo znali kako bi mogao reagirati!“
„Reagirati na što?!“ –zbunjeno će on. „I zašto bih se trebao ljutiti?!“
„Trudna sam!“ –odgovorila sam mu.
„Molim?!“ –šokirano je pogledao u mene, a onda u Paxtona.
Iznenada mu se osmijeh raširio od uha do uha, dignuo se sa stolice i snažno me zagrlio.
„Nemate pojma koliko mi je drago zbog vas dvoje!“ –sjeo je natrag na stolicu. „I zašto mi niste prije rekli?!“
„Jer...“ –uzdahnula sam. „Nismo znali kako bi mogao reagirati na to!“
„A kako bi trebao reagirati?! Ljutiti se na vas dvoje?!“ –odmahnuo je glavom i nasmiješio se.
„Ne, nego...“ –promrmljao je Paxton. „Nismo ti htjeli prije reći zbog Summer!“
„Znam da su se stvari promjenile otkad je Summer umrla, ali...“ –pogledao je u drugu stranu, a onda u nas. „Ne mora znaćiti da neću biti sretan! Znam da bi se ona jako veselila, ali i znam da bi bila ljuta na mene ako i dalje budem tugovao za njom! Život ide dalje. Ona meni i dalje nedostaje, ali neću plakati; ne više! Imam Jilly na koju moram paziti i prijatelje!“
„Tako trebaš razmišljati, buraz!“ –rekao mu je Paxton nasmiješeno. „Drago mi je što si se vratio u normalno izdanje“
„I meni, vjeruj mi!“ –Caleb je samo klimnuo glavom.
Nasmiješila sam mu se. Bila sam presretna što je on sada bio dobro, što nije patio za njom više. Znala sam da mu nedostaje, ali kao što je on rekao, život ide dalje i treba se uzgidnuti čvrsto na noge nakon svakog pada, pogotovo kad se ima razloga za živjeti, kao što svi mi imamo.
| 23:22 |
Komentari (10) |
On/Off |
Print |
# |
|
