|
13. poglavlje
srijeda, 09.12.2009.
Amber je dobro prihvatila činjenicu da sam trudna jer sam joj lijepo objasnila kako ju nitko neće zapostavljati zbog bebe i kako će joj biti lijepo brinuti se o djevojčici ili dječaku koji se trebao roditi za sedam mjeseci. Bila je čak i presretna jer će se moći brinuti o još jednom malom dijetetu u obitelji pošto se stalno igrala s Jilly kad god bi bili u istom društvu. Bila sam sretna što je i ona bila sretna jer će uskoro dobiti prinovu u obitelji i neće više biti sama.
Paxton i ja odlučili smo povesti je na večeru, u pizzeriji, kako bismo proslavili što sam ostala trudna i stvarno je bilo predivno s njima, kao i inače, pogotovo jer su nas ljudi nasmiješeno promatrali. Vjerojatno su mislili kako je ona naše dijete i to mi nije smetalo. Oboje smo se ponašali kao da jest unatoč tome što je ona bila kćerka moje preminule sestre, ali ja sam joj bila poput majke i oca dok se Paxton nije pojavio u našim životima.
***
Kako je već bilo dosta kasno, Amber je spavala, a Paxton i ja sjedili smo u dnevnom boravku i gledali film koji se počeo emitirati nakon što smo se vratili iz pizzerije. Jednom me rukom grlio dok sam ja bila prislonjena glavom na njegovim prsima i slušala otkucaje njegovog srca osmijehom na licu. Nisam previše pratila film pošto sam razmišljala o tome kako nosim njegovu bebu u svome trbuhu. Ruku sam prislonila na trbuh i podragala ga. Bila sam presretna jer sam to oduvijek željela. Odavno sam htjela imati njegovu bebu, ali mislila sam kako sam premlada za to dok sada imam dvadeset i pet godina i mislim da bi bilo vrijeme za dijete.
„I... Imat ćemo bebu!“ –rekao je Paxton iznenada, a ja sam pogledala prema njemu.
Gledao me nasmiješeno, sa sjajem u očima. Bila sam presretna što je i on bio sretan pogotovo nakon toga što sam mislila da ih on ne želi imati.
„Da!“ –klimnula sam glavom i osmijehnula mu se. „Imat ćemo bebu!“
„Presretan sam!“ –nastavio je i utisnuo dugi poljubac na moje usne, snažno me grleći, ali opet blage kako me, valjda, ne bi povrjedio. „Jedva čekam da to starcima kažem!“
„I ja isto! Sigurno će dobro reagirati!“
„Da dobro?! Bit će presretni! Mama mi je, inače, svaki put ponavljala da bi bilo vrijeme da napravimo bebu pošto već imam trideset godina i bla, bla, bla... Znaš moju mamu!“
„Znam!“ –zahihotala sam se, a odjednom uozbiljila. „Što ćemo s Calebom?“
„Kako to misliš?“ –uputio mi je upitan izraz lica.
„Pa...“ –uzdahnula sam i ispravila se. „Znaš... Još se nije oporavio od Summerine smrti! Mislim... nitko od nas nije, ali ne znam da li bismo mu odmah trebali reći da sam trudna!“
U tišini me promatra, a onda je uzdahnuo i pogledao prema televiziji. Čekala sam da mi nešto kaže, bilo što, ali izgledalo je kao da su mu rijeći jendostavno nestane iz ustiju.
„Pričekat ćemo tjedan dana i onda ćemo mu reći!“ –pogledao me. „Ne možemo mu vječno tajiti! Kad – tad će saznati i vjerojatno će se naljutiti na nas ako to sazna od nekog drugog!“
Klimnula sam glavom. Naravno, složila sam se s njim. Mislim da bi bilo glupo da mi to netko drugi kaže. Vjerojatno bi se svatko naljudio da je na njegovom mjestu, ali bilo me strah njegove reakcije. Znala sam da će biti sretan, ali znala sam i da mu neće biti svejedno pošto je Summer uvijek ponavljala kako jedva čeka da dobijem bebu kako bi se stalno brinula o njoj. Odmahnula sam glavom i odlučila pratiti film. Nisam se smjela prisjetiti svoje prijateljice pošto sam znala da bi svakog trena mogla počet plakati, ali nisam htjela. Sada sam trebala biti jaka zbog bebice koja se razvijala u mome trbuhu i znala sam da bi i Summer to htjela od mene.
***
Paxton je parkirao automobil na policijskom parkiralištu, a zatim smo izašli iz njega i uputili se prema liftu. Bila sam uzbuđena što odlazim na posao pošto sam trebala reći prijateljima da sam trudna i da mi je zbog toga bilo loše. Moj suprug i ja smo se dogovorili da ću ja reći Juliji i Leni dok će on porazgovarati s Ethanom i Carlom. Vjerojatno će reći kako to moramo proslaviti, ali odlučili smo kako ćemo proslaviti kad Calebu kažemo pošto smo htjeli da i on bude među nama.
Nestrpljivo sam stajala u liftu, kraj Paxtona koji me čvrsto držao za ruku, i gledala ispred sebe jedva čekajući da se vrata otvore na trećem katu iako je potrajalo pošto smo se zaustavljali na svokom jer bi ga netko pozvao.
Vrata su se napokon otvorila nakon nekoliko minuta, a zatim smo izašli iz njega i krenuli prema uredu. Poljubio me kad je ugledao Juliu i Lenu kako razgovarati, pa je nastavio prema Carlovom uredu gdje je, pretpostavljam, bio i Ethan pošto ga nigdje drugdje nisam vidjela. Nasmiješila sam se gledajući u svoje kolegice s posla koje su međusobno ozbiljno pričale, pa sam krenula prema njima jedva čekajući da vidim njihovu reakciju.
„Hej, kolegice moje!“ –nasmiješeno sam se pojavila pred njima.
„Oh, Gia!“ –pogledale su me nasmiješeno.
„Pa kako si?!“ –Julia me odmah počela napadati pitanjima. „Jesi li dobro? Je li ti bolje? Što ti je doktor rekao?!“
„Smiri se malo s tim pitanjima, Julia!“ –Lena ju je prostrijelila pogledom. „Vjerojatno nam i sama želi reći kako je i što se jučer dogodilo! Samo pričaj, Gia!“
„Ne brinite se!“ –povukla sam stolicu i sjela na nju. „Odlično sam!“
„Što ti je doktor rekao?“ –upitala me Lena.
„Da sam...“ –nasmiješila sam se. „Trudna!“
„Molim?!“ –obje su se šokirale. „Šališ se?!“
„A-a!“ –odmahnula sam glavom. „Nije li to odlična vjest!“
„Da odlična?!“ –uzvratila je Julia nacerivši se. „Fenomenalna! Ne mogu vjerovati da čekaš bebu!“
„Presretna sam zbog tebe!“ –Lena me snažno zagrlila, te me poljubila u obraz, a nakon nje, to je učinila i Julia.
„Ne mogu vjerovati da ćete postati roditelji!“ –nasmiješeno će Julia. „Pa koliko si već trudna?“
„Rekli su mi dva mjeseca. Nisam ni sumnjala u to iako mi je menga kasnila!“ –rekla sam. „Mislila sam da mi je to zbog stresa!“
„Mi smo se već uplašile da je nešto gore, a sada nam je odahnulo kad si nam rekla jednu predivnu vijest!“ –nastavila je Julia.
„I kad ćemo proslaviti?“ –upitala me Lena osmijehom na licu.
„Ne znam!“ –slenula sam ramenima. „Stvar je u tome što Calebu još nismo rekli za to... i... pričekat ćemo tjedan dana!“
„Ne želite mu reći zbog Summer?“ –osmijeh s Leninon lica je nestao.
„Upravo tako!“ –uzdahnula sam, a on je nestao i s moga. „Ne znamo kako da mu to kažemo! Mislim, naravno da će on biti sretan, ali ipak... Summer ipak nema, a ona je uvijek ponavljala kako jedva čeka da ostanem trudna! Malo je... čudno!“
„Vjerujem, ali nemoj sada razmišljati o tome!“ –Julia je prislonila svoju ruku na mojoj.
Podignula sam pogled prema njoj i nasmiješila joj se. znala sam da ima pravo. Summer će uvijek živjeti u mojim sječanjima i svaki dan ću svome djetetu pričati o svojoj najboljoj prijateljici koja je bila... sve za mene.
„Gia!“ –viknuo je Carlo.
Poskočila sam sa stolice i zbunjeno se okrenula iza sebe. Ugledala sam ga kako ozbiljno stoji na ulazu svojeg ureda i gestom ruke mi govori da dođem k njemu, a zatim je zatvorio vrata. Zbunjeno sam se okrenula prema svojim kolegicama koje su me šokirano promatrale, te slegnule ramenima. Niti one, kao ja, nisu imale pojma zbog čega je bio tako ozbiljan, ali trebala sam to saznati što prije. Dignula sam se sa stolice i požurila prema njegovom uredu, a kad sam otvorila vrata, primjetila sam da su Paxton i Ethan ondje. Odmahnula sam glavom i nasmiješila se, a onda prekrižila ruke na prsima.
„Pa dobro, mlada damo, kad si mi ti namjeravala reći da će vas u obitelji uskoro biti četvero?!“ –pogledao me Carlo lagano rukom udarajući po stolu.
„Pax i ja smo se dogovorili da će vam on to reći!“ –rekla sam mu nasmiješeno. „I mislila sam i ja popričati s tobom jer ću uskoro morati na porođajni, pa neću moći raditi neko vrijeme!“
„Žao mi je zbog toga, ali drago mi je što si trudna!“ –nasmiješeno se dignuo sa stolice i snažno me zagrlio. „Čestitam!“
„Hvala!“ –nasmiješeno sam ga potapšala po ramenu.
„Mislim da će dijete biti najsretnije dijete na svijetu kad će imati vas dvoje za roditelje!“ –rekao je Ethan i zagrlio me. „Baš sam sretan za vas dvoje!“
„Hvala puno! Možete zamisliti koliko smo onda nas dvoje sretni!“ –nadodala sam veselo.
„Sretniji ne mogu biti!“ –Paxton me obgrlio s leđa.
Nasmiješila sam mu se i poljubila ga u obraz, a zatim sam nastavila pričati s dečkima s posla. Bila sam presretna što su bili sretni zbog Paxtona i mene, a sada sam još morala reći istinu Calebu i bili potpuno sretna pošto će se i on veseliti s nama.
| 00:03 |
Komentari (17) |
On/Off |
Print |
# |
|
