|
13.poglavlje
četvrtak, 30.07.2009.
Promjenila sam dizajn zbog priče!
Otvorila sam oči i namjestila u sjedeći položaj. Kraj mene se nalazio nepoznati dečko tamne kose. Dan prije sam izašla s kolegama s posla, popila previše alkohola i zaplesala s nekim dečkom, a probudila sam se baš kraj njega. Osjećala sam se loše. Više nisam znala u kakvu osobu sam se pretvorila. Bila sam nepoznata osoba i samoj sebi.
Mjesec dana je prošlo otkad su se Caleb i Summer vjenčali, a ja ga nisam mogla zaboraviti. Nisam mogla zaboraviti njegove poljupce, onu predivnu noć... Trudila sam se, ali jednostavno ga nisam mogla izbiti iz svoje glupe glave. Zbog tog razloga sam se opijala subotom navečer, kad bi s društvom, izašla van. Svako toliko zabrijala s nekim dečkom, pa čak i spavala s nekima od njih. Pokušavala sam ga zaboraviti uz njihovu pomoć, ali ni tada mi misli nisu stale.
Osjećam se, iz dana u dan, kao budala, jadnica koja ništa ne može izdržati i to pokušava zaboraviti time da brije s drugim dečkima. Bila sam loša sama sebi. Bila sam kuja, cura kakve sam inače mrzila, prezirala, a sada mrzim i samu sebe.
Dignula sam se s kreveta. Morala sam se maknuti od sebe, od osobe u kakvu sam se pretvorila i pogreške kakve sam činila. Krenula sam prema kupatilu, skinula odjeću sa sebe i okupala se. Htjela sam maknuti sa sebe onu lošu djevojku, ali kao da nisam mogla pošto je bila dobro zapečaćena na mojoj koži. Rasplakala sam se. Kako sam mogla postati takva?! Kako sam mogla dopustiti da se pretvorim u tako jadnu osobu?! Kako sam mogla dopustiti da me Paxton povrijedi, da me dobije?!
Sjedila sam u kuhinji, gledala kroz prozor i pila šalicu kave. Razmišljala sam o tome kakva sam postala, u što sam se pretvorila. Morala sam se promjeniti, morala sam ponovno postati ona stara ja i trebala sam se snaći nekako. Znala sam da nisam izgubljena, da ima još nade za mene i da se mogu vratiti na staro, ali trebam hrabrost koju nisam imala u zadnjih mjesec dana, skoro. Sama sebi sam bila jadna tada, osoba kakva nikada nisam željela postati, osoba kakvu sam jedva mogla podnositi, a sad sam bila jedna od njih. Bila sam ona glupačica koju je netko povrijedio i koja je samo željela uništiti cijeli muški rod kako bi se osvetila za ono što je jedna osoba učinila. Morala sam stati na svoje noge. Nije mi to bio prvi put da me dečko povrijedio. Mogla sam ja to... znala sam da sam mogla, ali nisam znala zašto u onom trenutku plačem, zašto ne mogu zaustaviti suze koje su cijelo vrijeme tekle niz moje rumeno lice. Brisala sam ih, ali još uvijek su klizile i rađale se iznova.
„Gia?“ –niotkuda sam čula Summerin glas.
Okrenula sam se iza sebe i ugledala svoju najbolju prijateljicu na ulazu u kuhinju. Gledala me preplašeno valjda jer nisam mogla zaustaviti ni suze ispred nje. Pokušavala sam, ali jednostavno nisam bila toliko jaka da ih spriječim. Požurila sam korak prema njoj i snažno sam ju zagrlila. Jecala sam. Trebala sam nekoga kraj sebe, a najbolja osoba koju sam ikada upoznala nalazila se ondje. Trebala sam nju, trebala sam savijet, potporu i pomoć kako bi se izvukla iz ovog glupog očaja i oklopa u kojem sam bila zarobljena.
Sjedila sam kraj nje, za stolom, i lagano udarala nogom od pod. Gledala sam u praznu šalicu kave i vrtila ju. Bila sam loše i osjećala sam se očajno.
„Vidjela sam nekog lika kako izlazi iz kuće.“ –rekla mi je Summer iznenada.
„Da?“ –napokon sam podignula pogled prema njoj.
Summer je razbila desetminutnu tišinu. Nisam imala snage pričati o njoj o tome što mi se događa, kako se osjećam iako sam znala da bi mi ona mogla pomoći.
„Što radiš od sebe, Gia?“ –uzdahnula je.
„Iskreno?“ –pogledala sam u šalicu, ponovno. „Ne znam.“
„Zašto jednostavno ne kreneš dalje?“
„Ne znam...“
„Znaš da Paxton nije jedini dečko na svijetu, jelda?“
„Znam.“
„E, pa onda se prestani ponašati kao neznanka!“
„Summer... više niti ja ne znam tko sam!“
„Primjetila sam.“ –uzvratila je ozbiljno. „Pretjerala si, Gia! Znam dobro da ti to možeš, da se možeš izvući, ali očito ne želiš!“
„Želim!“ –nastavila sam pomalo ljutito.
Doista sam jako htjela, ali nisam mogla. Nešto me zaustavljalo, blokiralo, ali doista sam se htjela udaljiti od osobe kakva sam postala.
„Ne želiš!“ –rekla je ljutito i ona, podizajući ton. „Ti se želiš osvetiti svim muškarcima samo jer te jedan jedini povrijedio. To nije u redu, Gia! Niti oni, a niti ti to ne zaslužuješ. Nisi takva osoba!“
„Jesam...“ –suze su klizile niz moje lice. „Ne mogu prestati, Summer. Želim se osvetiti za sve što mi je Paxton napravio, što me povrijedio.“
„Gia!“ –viknula je bijesno i lupila rukama od stol, a ja sam poskočila pomalo od straha. „Znaš dobro da postoji mogučnost da ti nije želio ono napraviti!“
„Čula si se možda s njim da znaš što on misli?“ –okrenula sam se ljutito prema njoj.
„Da, jesam!“ –odgovorila mi je, a ja sam se šokirala. „Nisi mu ni pružila priliku da bi ti objasnio što se između Corinne i njega dogodilo!“
„Kako možeš vjerovati da mi to nije učinio nažao?!“ –bila sam bjesna.
Vjerovala mu je, a meni nije. Kako je mogla biti takva?! Kako je mogla biti na njegovoj strani?!
„Gia...“ –uzdahnula je. „Vjeruj mi... popričaj s njim!“
„Ne mogu vjerovati da mu vjeruješ.“ –odmahnula sam glavom.
„Na obje strane sam, samo da znaš.“
„Ja ne mislim tako. Povrijedio me, Summer! Dobro znaš da me povrijedio, a ti ga još podržavaš!“
„Ne podržavam ga, nego samo želim da popričaš s njim o tome što se među vama dogodilo!“
„Nema šanse, jasno?!“
„Ne bi to učinila ni za mene?“
„Nema šanse!“
„Molim te...“
„Ne želim više znati za njega, Summer. Molim te, prestani ga spominjati!“
„U redu, u redu, ali pokajat ćeš se jednom.“ –slegnula je ramenima. „Hoćemo li se ići prošetati s Amber do parka? Dugo nismo!“
Klimnula sam glavom i dignula se sa stolica. Rekla sam joj neka me pričeka, pa sam izašla iz kuhinje i popela se stepenicama do prvog kata.
Summer i ja sjedile smo u parkiću, na klupici, dok se Amber igrala sama na ljuljačkama. Gledala sam u nju. Htjela sam da i ona ponovno bude dijete kakva je bila, da bude nasmiješena, vedra i druželjubljiva, ali ona je bila sama. Bila je tužna, shrvanog i zamišljenog lica, a rastužila bi se i ja svaki put kad bi ju pogledala.
„Gia, hoćeš li mi nešto obečati?“ –upitala me iznenada Summer.
„Ovisi što želiš od mene da ti obečam.“ –rekla sam joj.
„Želim da budeš osoba kakva si nekada bila.“
„I ja bi to voljela, Summer.“
„Pa zašto onda ne budeš? Znaš dobro kako to nije teško. Moraš samo prestati razmišljati o prošlosti i pogreškama koje si činila.“
„Misliš da je lako, Summer?“ –okrenula sam se tužnog pogleda prema njoj. „Pokušavam ne razmišljati o onim pogreškama, ali... razmišljam cijelo vrijeme i to me ubija!“
„Ma ja znam kako ćeš ti ponovno biti cura koju sam poznavala.“ –rekla mi je nasmiješeno. „Giu koju sada znam... ona mi se ne sviđa! Želim te ponovno staru i to što prije!“
„Dobro, dobro. Bit' ću kao nekada!“ –okrenula sam se prema njoj i namignula joj.
Summer se nacerila i snažno me zagrlila. Znala sam da ja to mogu. Mogu ponovno biti osoba kakva sam bila. Mogu se ponovno smijati, zabavljati bez alkohola i upoznavati nove dečke na svoj način. Mogla sam ja to.
| 00:10 |
Komentari (14) |
On/Off |
Print |
# |
|
