|
1.poglavlje
ponedjeljak, 15.06.2009.
Zvonila je budilica. Izvadila sam ruku iz plahte i ugasila bučnu melodiju koja mi je odzvanjala u glavi. Na brzinu sam je ugasila i odmaknula plahtu sa sebe, istegnula se, te dignula s kreveta, pa otvorila prozor i rolete. Jutarnje sunce mi je onemogučilo vid na nekoliko sekundi, pa sam ga sklonila s rukom i trepnula nekoliko puta. Koliko god sam obožavala sunce, nisam mogla podnijeti kad mi je pičilo u oči rano ujutro, ali to je bio najlakši način da se razbudim.
Maknula sam se sa prozora, izvadila majicu na bretele i kratke hlačice iz ormara, pa izašla iz sobe i otišla se istuširati. Pogledala sam se u ogledalo. Moja duga plavo – smeđa kosa je bila raščupana nakon što sam do četiri ujutro ludovala vani. Smeđe oči su bile jako natečene i crvene pošto se nisam naspavala, a pune usne su bile crvenkaste od bambusa kojeg sam bila skoro cijelu noć. Uzdahnula sam, isprala si lice i oprala zube iako je lošeg zadaha i dalje bilo. Skinula sam prljavu pidžamu sa sebe i bacila je u punoj košaru, nakon čega sam stala u tuš kabinu, otvorila vodu i tuširala se. Obožavala sam se tuširati rano ujutro, kao buđenje i u slučaju ludo provedenih večeri kao i večer prije, i navečer kako bi se opustila nakon napornog dana.
Nakon tuširanja sam se obukla, zavezala kosu u dugi rep i izašla iz sobe. Spustila sam se niz stepenice, pa ušla u mirišljavu kuhinju. Summer je bila ondje. Ona je moja dugogodišnja prijateljica i cimerica. Okrenula se prema meni, a njene plave kovrče su poskočila u zraku. Nasmiješila mi se svojim prekrasnim tankim usnama i predivnim bijelim zubima, a sivo – plave oči su joj zasjajile.
Summer je odlična prijateljica i otkad je poznajem se nisam mogla odvojiti od nje. Uvijek je bila uz mene, kad god sam je trebala, a ja sam bila uz nju kad je njoj nešto zatrebalo. Bile smo nerazdojive od prvog trenutka kad smo se ugledale. I dan danas čuvamo tajne koje smo si rekle prije pet godina, pošto smo se upoznale kad sam imala petnaest i krenula u prvi srednje. Ona je tri godine starija od mene, pa mi je pomogla da se uklopim u okolinu i tako postanem navijačica školske košarkaške momčadi gdje je njen sadašnji dečko i također, moj cimer, Caleb Emett, bio kapetan. Summer i Caleb su zaručeni i za samo dva tjedna više neće živjeti sa mnom zbog čega mi je užasno žao jer sam se previše navikla na njih dvoje, ali Amber i ja ne možemo zauvijek ostati s njima, i moraju uživati bez nas.
„Oh, razbudila si se, vidim.“ –nasmiješila mi se Summer.
„Malo.“ –nasmiješila sam se i ja njoj, nakon čega sam sjela za stolo. „Tuširanje uvijek dobro dođe!“
„Naravno, pogotovo tebi!“
„Prestani, molim te. Ponašajmo se kao da se ništa nije dogodilo!“
„Meni si bila baš simpatična. Dugo se nisam morala brinuti toliko o tebi!“
„Tebi je simpatično što sam bila toliko pijana da sam plesala na stolu? I da me onaj frajer nije uhvatio, slomila bi nos!“
„Ispravljam... Sexy frajer s kojim si zabrijala!“
„Još i to mi je falilo!“ –odmahnula sam glavom. „Lika niti ne poznajem!“
„Puno njih nisi poznavala!“ –okrenula se prema meni.
„Imam dvadeset godina i mislim da bi bilo vrijeme da prekinem s opijanjem svaki petak i subote i s brijanjem sa svakim petim dečkom!“ –nadodala sam ozbiljno.
„Nemojmo zaboraviti da je sinoć bila moja djevojačka večer!“ –uzvratila je Summer nasmiješeno. „Morale smo se malo izludirati. Ak' se sad ne opuštam, kad ću? Za dva tjedna sam udana žena, pa... Moram malo uživati!“
„Znam da jedva čekaš da me se rješiš!“
„Ja? Nikada!“ –nacerila se Summer i obgrlila me s leđa. „Znaš da ćeš mi nedostajati, jelda?“
„Da, znam.“ –nasmiješila sam se. „Iako ćemo živjeti samo deset minuta udaljenosti, ali nema veze...“
„Obečajem da ću te svaki dan nazivati.“ –rekla mi je.
„Znam da hoćeš!“ –klimnula sam glavom.
„Gia, moraš i ti mene nazivati, jasno? Poludjet ću ako ne zna što se s Amber i tobom dešava!“
„Summer...“ –zbunjeno sam se okrenula prema njoj. „Shvaćaš li ti da ćemo živjeti na dva bloda udaljenosti?“
„To je puno, Gia, previše!“ –uzdahnula je i sjela kraj mene. „Obečaješ mi, jelda?“
„Obečajem, obečajem!“ –nasmiješila sam joj se. „Iako ćeš zaboraviti na nas za samo nekoliko dana!“
„Nema šanse.“ –odmahnula je glavom. „Kako možeš govoriti takve gluposti?! Već tri godine te trpim i onda mi kažeš da ću vas zaboraviti?! Nema šanse!“
„Rekla si da nas trpiš!“ –nadodala sam i pomalo srmštila izraz lica.
„Znaš dobro da vas se ne želim rješiti!“ –nasmiješila mi se.
„Summer...“ –nasmiješila sam joj se i stavila ruku na njenu. „Znaš gdje je moja kuća i uvijek si dobro došla kod mene. Uskoro ćeš postati Calebova žena, pa se najvjerojatnije nećemo moći vidjeti svaki dan, ali bit' ću ovdje kad god me budeš trebala!“
„Hvala, Gia!“ –Summer me snažno zagrlila.
Koliko god sam je obožavala i nisam htjela biti tužna što se odvajamo, pošto mi je bila poput starije sestre, nisam mogla zaustaviti suze koje su se pojavile u oči. Nedostajat će mi njena pričanja do kasne sate, uživanje s njom, duga kupovina gradom...
Ugledala sam Amber na ulazu u kuhinju, pa sam joj se nasmiješila. Imala je prekrasnu valovitu smeđu kosicu, koju sam obožavala četkati i od koje raditi svakakve slatke frizurice svojoj jedinoj i najdražoj nečakinji. Promatrala me svojim velikim bademastim smeđim očima, a njeno lice je bilo tužno kao i u zadnja dva mjeseca, otkad se doselila k meni.
„Hej, Amber!“ –dignula sam se sa stolice. „Hoćeš li jesti?“
Klimnula je glavom i potrčala kod Summer, koja ju je podignula sa poda, nasmiješenog lica i otvorila vrata frižidera kako bi zajedno odlučile što će pojesti.
Amber je bila četverogodišnja kćerka moje mlađe sestre koja je, nažalost, preminula prije više od dva mjeseca. Njen glupi pijani muž ju je ubio dok je Amber bila u sobi. Od onog trenutka ne priča ni s kim, pa čak ni sa mnom, nažalost. Psiholozi i psihijatri pretpostavljaju da postoji mogučnost kako je vidjela sve što se dogodilo i da je vidjela kako joj vlastiti otac ubija majku, a to je užasno za nju. Ne znaju kad bi mogla progovoriti niti da li će se ikada opustiti pošto je to bio preveliki šok za mene, a kamoli za nju.
Govorila sam Camilli da Javier nije dobar dečko za nju niti muž, ali nije me slušala. Smatrala je kako sam samo ljubomorna što je pronašla nekoga, a ja sam bila sama. Inače, Camilla je bila moja dvije godine mlađa sestra i zatrudnijela je prerano, ali odlučila je zadržati bebu. Mama i tata se nisu slagali s time, pa je pobjegla s njim, a nisam niti ja mogla učiniti ništa kako bi je vratila. Oduvijek je bila prava buntovnica, ali ovaj put je shvatila u krivo vrijeme da ono nije bio život za nju.
Odmahnula sam glavnom kako bi prestala razmišljati o onoj grozoti zbog koje bi svaku večer, prije spavanja, plakala u sobi. Camilla mi je previše nedostajala, a ja više ništa ne mogu učiniti kako bi je vratila pošto mi nije dopuštala da joj se približim.
Summer me nasmiješeno pogledala dok je Amber radila senvič kojeg je obožavala. Nasmiješila sam se i ja nju, te sam sjela preko puta nečakinje. Bilo mi je užasno žao što ju moram svaki dan gledati kako šuti, gleda u jednu točku i tužno promatra sve oko sebe. Nisam voljela nikada kad je tužna, a sada nisam mogla učiniti ništa da je usrečim pošto mi nije dopuštala da joj se približim. Užasno me srce boljelo svaki put kad bi ju pogledala, ali znala sam da nesmijem pokazati koliko me sve ono boli kako ju nebi rastužila još više. Ponašala sam se odlično ispred nje, kao da me ništa ne muči niti ne tišti, samo kako bi se osjećala ona puno bolje iako joj ništa od toga nije pomagalo.
„Dobro si?“ –trgnula me Summer.
„Ovaj.... jesam...“ –nasmiješila sam joj se.
„Gia... sigurna si?“ –promatrala me sumnjičavo i ozbiljno.
„Znaš kakva sam. Dobro sam, vjeruj mi!“ –namignula sam joj.
Klimnula je glavom i nasmiješila mi se. Iako se ponašala kao da mi vjeruje, dobro sam znala da sumnja u moj odgovor pošto me odlično poznavala, ali znala je i da je najbolje pustiti me na miru pošto joj ništa ne želim reći.
Slijedeći nastavak će možda, ali samo možda pri kraju slijedećeg tjedna. Ne znam da li hoće jer slijedeći tjedan imam zadnje ispite za maturu, pa moram puno štrebati i ne znam hoću li moći previše visiti po kompu. Nadam se da vam se početak sviđa i da ćete nastaviti čitati.
Vaša Barbara
| 00:01 |
Komentari (20) |
On/Off |
Print |
# |
|
