|
2.poglavlje
subota, 24.10.2009.
Mislim da sam samo Nikolini rekla kako ću tek u ponedjeljak objaviti novi post, ali jednostavno nisam mogla odoljeti. :D
A slijedeći će post....... ne znam kad će... XD
Pjesma koja me podsjeća na ovaj post je Michelle Branch - Together
Kad sam počistila cijelu kuću, sjela sam na trosjedu i upalila televiziju. Paxton je danas radio ujutro, Amber je bila u školi, pa sam odlučila počistiti sve što je bilo neuredno, a potrajalo je pošto sam tek nakon osam ujutro došla kod kuće, nakon što sam kupila sve potrebno za kuću. Kad sam završila čišćenje, odmah sam se bacila na trosjed i počela uživati dok ne dođe vrijeme da odem po Amber u školu. Bilo je lijepo biti na godišnjem i uživati koliko god poželim dok ne dođe vrijeme da se uskoro vratim u policijsku postaju, te da odlazim svaki dan u patrolu sa Paxtonom. Mogla bih reći da mi to nedostaje pošto smo se stalno zezali u automobilu, pričali i nasmijavali jednan drugoga, ali uvijek smo pratili mjesto na kojem smo se nalazili kako ne bi bilo problema. Jako je važno bilo to što nismo mješali vezu i posao. Kad smo bili na poslu smo isto bili par, ali više smo pratili posao nego jedno drugoga.
U trenutku kad sam pronašla jako zanimljiv film na televiziji, netko je pozvonio na vrata. Zakolutala sam očima, frknula i dignula se sa fotelje. Laganim sam hodom otišla prema vratima nadajući se da će taj netko uskoro otići. Otvorila sam ih i ugledala Juliu ispred sebe.
„Hej!“ –nasmiješila sam se. „Nisam te očekivala!“
„Radim popodne, pa sam odlučila proći kod tebe prije posla!“ –rekla mi je nasmiješeno.
„Uđi!“ –uzvratila sam.
Ušla je, a ja sam zatvorila ulazna vrata, te krenula s njom u dnevni boravak.
„Mogu li te ponuditi nečime? Kavom? Čajem?“ –upitala sam je.
„Kavom.“ –odgovorila je i sjela na trosjed.
„Dolazim odmah!“ –rekla sam joj i izašla iz dnevnog boravka.
Bila sam jako sretna što me došla posjetiti pošto ju nisam vidjela tjedan dana, otkad sam otišla na godišnjem koji je trajao još kratko. S njom sam se jako sprijateljila, otkad sam počela raditi u policijsku upravu. Bila je draga, simpatična i uvijek veselog raspoloženja. Bila je osoba koja bi te nasmijala i kad su ti sve lađe potonule i zbog toga mi je bila još više draga jer bi mi stvorila osmijeh na licu svaki put kad bi namrgođena došla na posao nakon što bi bila pospana ili se posvađala s Paxtonom.
Kad sam napravila kavu, stavila sam šalice, mlijeko, šećer i žlićice, te lončić na tacnu. Podignula sam je sa stola i izašla iz kuhinje. Polako sam hodala prema dnevnog boravku kako ne bih zapela ili nešto prolila. Kad sam ušla u prostoriju u kojoj je moja kolegica sjedila i gledala televiziju, stavila sam tacnu na stakleni stol.
„Prekinula sam te u nečemu?“ –upitala me.
„Nisi. Zašto?“ –sjela sam na fotelju i počela točiti kavu u šalicu.
„Vidim da si gledala film.“
„Čistila sam cijelu kuću, pa sam sjela pogledati što ima na televiziji! Drago mi je što si se pojavila jer ću barem imati društva dok ne odem po Amber!“
„Kad njoj nastava završava?“
„U jedan.“
„Aha! Ja radim od jedan!“
„Odlično onda!“ –nasmiješila sam joj se. „Kako je na poslu? Ima kakvih novosti?“
„Ma ništa posebno! Dosadno je kao i uvijek. Ja sam stalno u uredu i moram se ponekad prepirati sa ljudima koji je shvaćaju što im želim reći!“ –uzdahnula je.
„Uvijek si na istome, ha?“
„Nažalost! Najrađe bi odlazila u patrolu kao dečki i ti, ali kad Carlo nikako ne razmišlja o tome!“
„Vidjet ćeš da jednom hoće!“ –nasmiješila sam se.
„Nadam se jer ću inače poludjeti!“ –frknula je.
Odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se. Nisam se mogla sjetiti da li mi je ikada spomenula da ga je pitala bi li je mogao smjestiti u patrolu. Bila sam sigurna da bi poduzeo nešto da ga je mirno pitala. Carlo se možda činio opasnim i ozbiljnim šefom, ali pomogao bi svakome koji bi potražio kod njega pomoć.
***
Bilo je lijepo provesti slobodno jutro s kolegicom s posla i dogovorile smo se da ćemo se naći još jednom prije nego počnem raditi jer obje nismo imale vremena. Obukla sam kaput i zakopčala ga prije nego sam otvorila vrata kuće pošto sam trebala otići po Amber. Spuštajući se niz stepenice zamalo sam se zaletila od hladnoće. Najavili su preko televizije da će ova zima biti najhladnija, ali nisam mislila da hoće baš toliko. Puhalo je previše i većinom je bila bura kad kiše nije bilo. Požurila sam prema automobilu, te sam ga otključala i dala kontakt automobilu, pa sam upalila grijanje pošto je hladnoća bila nepodnošljiva. Kad se napokon dovoljno zagrijao, stavila sam CD sa pjesmama, izašla iz dvorišta i vozila prema Amberinoj školi nadajući se da neće biti previše prometa po cestama kako me ne bi čekala. Nikada nisam voljela da me čeka pošto sam znala kako je meni bilo kad sam ostajala sama i netko bi kasnije došao po mene.
Na svu sreću, nije bilo toliko prometa, pa sam jako brzo stigla ispred škole. Pogledala sam na ručni sat i vidjela da nedostaje još pet minuta do zvona, pa sam se nasmiješila. Ugasila sam motor i izašla iz automobila, te zaključala vrata. Pogledala sam s lijeve i desne strane ceste, pa kad sam vidjela da nema nikoga, pa sam požurila prema stepenicama kako bi dočekala svoju malenu nečakinju ispred školskog ulaza. Primjetila sam još nekoliko roditelja ispred kojima sam mahnula ili samo klimnula glavom, a onda se nagnula na ogradu pokušavajući ugrijati ruke trljajući ih jednu o drugu.
Odahnula sam kad sam čula školsko zvono iako, priznajem, nije bilo najbolji osjećaj pošto sam se prisjetila kako je to biti u školu. Škola mi je ponekad nedostajala, a ponekad nije; kako kad. Nedostajali su mi školski prijatelji, ali ostala sam u najboljeg mogučem kontaktu samo sa Summer. Ona je ovako i onako bila najbolja djevojka koju sam ikada mogla upoznati i jako mi je drago što je Caleb sada bio njen suprug pošto sam ih oduvijek smatrala lijepim parom. Čekajući da Amber izađe iz škole, pogledala sam u svoju školu koja se nalazila nedaleko od osnovne i osmijeh mi se pojavio na licu. Prisjetila sam se kako bi Paxton često dolazio po nas kad bi se Calebu pokvario auto, pa bismo se vječito prepirali. Zahihotala sam se na samu pomisao onih dana i pomislila sam kako mi se, unatoč svojoj antipatičnosti, sviđao. Bio mi je oduvijek sladak i jako zgodan, ali odbijao me tako što se bezobrazno ponašao prema meni, a sada... sada nisam mogla zamisliti svoj život bez njega.
„Tetko...“ –čula sam Amberin glas i spustila pogled.
Primjetila sam kako stoji kraj mene i zbunjeno me promatra.
„Oh, došla si!“ –nasmiješila sam joj se.
„Malo prije sam došla!“ –rekla je. „Čemu si se smijala?“
„Lijepim danima!“ –nastavila sam osmijehom i uzela joj torbu. „Idemo doma napraviti Paxtonu ručak!“
„Dobro!“
Nasmiješeno sam je pogledala, a ona je nastavila hodati kraj mene.
***
Sjedila sam u dnevnom boravaku zajedno s Amber koja je htjela pogledati Ljepoticu i zvijer prije ručka i prije nego se baci na učenje i zadaće. Ručak još nije bio gotov jer sam krumpir i meso u rerni stavila čim smo došle doma, a trebalo je vremena da se to napravi, pa sam planirala oko četiri kad je trebao doći s posla. voljela sam provoditi vrijeme s Amber i gledati Walt Disney crtiće koje sam i ja gledala kad sam bila mala. Znala sam ih sve napamet, a znala ih je i ona i unatoč tome ih je nastavljala gledati. Podsjećala me i tu na Camillu koja bi uvijek sjedila ispred televizije i niti je moji roditelji nisu mogli maknuti iz dnevnog boravka kad se radilo o crtićima. Nasmiješila sam se i pogledala ponovno prema televiziji. Čula sam kako se vrata otvaraju, pa sam pogledala prema izlasku iz dnevnog boravka.
„Doma sam!“ –čula sam Paxtonov glas.
Nasmiješeno sam se dignula i izašla iz dnevnog boravka. Paxton je skinuo svoju jaknu i objesio ju na vješalicu, a onda je i kapu stavio iznad nje.
„Hej, ljepotice!“ –nasmiješeno me pogledao.
„Hej, komadu!“ –uzvratila sam mu približavajući mu se.
Rukama me obgrlio oko kukova, poljubio u nos, a onda u usta. Nasmiješila sam mu se, te krenula natrag u dnevni boravak pošto se on trebao otići istuširati. Putem me udario rukom po guzici, na što sam se ja okrenula prema njemu, a on mi je namignuo. Odmahnula sam mu glavu osmijehom i ušla natrag u dnevni boravak, udobno se smjestivši kraj Amber koja očito nije ni primjetila da sam se maknula od nje pošto nije micala pogled s ekrana.
Nakon nekoliko minuta sam ponovno čula korake, pa sam se dignula i izašla iz dnevnog boravka kako bi bila malo sama s njim.
„Hej, ljubavi!“ –pozdravio me.
„Nedostajao si mi!“ –obgrlila sam ga rukama oko vrata.
„Nisi me vidjela od sinoć!“
„Baš zato!“
Nasmiješio mi se i poljubio me još jednom.
„Večeras idemo sami na večeru!“ –rekao mi je.
„Zašto?“ –zbunjeno sam ga pogledala.
„Zar moram imati poseban razlog zbog kojeg bi sa curom trebao odlaziti na večeru?“ –upitao me osmijehom, na što sam ja odmahnula glavom. „Onda ne pitaj gluposti! Samo budi spremna za u osam i to je to!“
„Dobro!“ –rekla sam sumnjičavo.
Nasmiješio mi se i ušao je u dnevni boravak. Sumnjičvao sam gledala za njim pitajući se zbog čega želi sa mnom na večeru.
***
Nisam ništa posebno obukla za večeru na koju sam uskoro trebala otići. Na sebi sam imala crvenu dolčevitu, uske crne hlače i crne čizme do koljena. Kad sam bila spremna, zakovrčala sam kosu i našminala se, te stavila sve potrebne stvari u torbicu. Kaput nisam trebala uzeti pošto je bio na vješalici, kraj ulaznih vratiju. Otvorila sam vrata sobe i spustila se niz stepenice pošto me Paxton čekao u dnevnom boravku i gledao je Sportske vijesti. Ušla sam u prostoriju, te ugledala kako se Amber igra s barbikama dok je moj dragi gledao u ekran ni ne primjetivši da sam došla.
„Amber, jesi li napisala zadaću?“ –upitala sam je.
„Jesam, tetko!“ –klimnula je glavom.
„Učila?“
„Aha.“
„Odlično!“
Čula sam zvono, pa sam se okrenula i požurila prema vratima, te ih otvorila. Preda mnom je stajala osamnaestogodišnjakinja Jessica. Ona je bila susjeda koju sam inače nazivala kad bi trebala pričuvati Amber na nekoliko sati pošto je gospođa Cinthia preminula prije dvije godine. Djevojka je imala dugu plavu kosu, predivne velike zelene oči i bila je jako lijepo građena.
„Bok, Jessica!“ –nasmiješila sam joj se. „Uđi!“
„Hvala, Gia!“ –rekla mi je, te je zakoračila u kuću.
„Sigurno nisi imala što raditi?“
„Sigurno! Svejedno bi trebala doma učiti, pa ću učiti ovdje kad Amber bude spavala.“ –pokazala mi je bilježnice.
„Neće ti ona smetati!“ –uzvratila sam. „Uskoro će joj se početi spavati, pa će nestati!“
„Znam, znam!“ –nasmiješila mi se.
„Ljubavi, idemo?“ –čula sam Paxtonov glas. „O, bok, Jessica!“
„Bok, Paxton!“ –mahnula mu je.
„Idemo?“ –pogledala sam u njega. „Ja sam spremna!“
„Onda idemo!“ –klimnuo je glavom.
„Uživajte!“ –rekla nam je Jessica i ušla je u dnevni boravak.
Nasmiješila sam se Paxtonu dok sam oblačila kaput, a kad je on obukao jaknu, otvorio je vrata i pustio me da izađem prva. Požurili smo niz stepenice pošto je vani bilo užasno hladno pošto se sputila noć.
***
Paxton je bio toliko tajanstven otkad se vratio s posla da više nisam mogla izdrežati, a da ga ne nagovaram da mi kaže što se dešava u njegovoj glavici, ali ništa nije pomagalo. Nikako mi nije želio reći što smijera i uporno je ponavljao da ga prekinem gnjaviti pitanjima jer mi nikako neće reći, pa sam morala odustati unatoč tome što nikada nisam odustajala jer sam bila tvrdoglavija od njega.
Začudila sam se kad sam ugledala da se zaustavio ispred restorana LaPunc pošto ondje nikada nisam odlazila jer nisam imala previše vremena, a govorila sam mu kako bi barem jednom željela isprobati njihovu hranu. Parkirao se na njihovo ogromno parkiralište i izašli smo iz automobila.
„Sigurno nešto veliko moraš napraviti da si me baš ovdje doveo!“ –rekla sam mu nasmiješeno.
„Sviđa ti se ideja?“ –upitao me osmijehom.
„Naravno!“ –približila sam mu se, uhvatila ga za ruku i poljubila u obraz.
Nasmiješio mi se, te me privukao bliže sebi i nekoliko je puta protrljao ruku mojim ramenom valjda kako bi me ugrijao pošto je bilo previše hladno. Jedva smo čekali da uđemo u restoran kako bismo se malo zagrijali. Kad je Paxton otvorio vrata, odmah smo ušli i krenuli prema slobodnom mjestu gdje su nas konobari ljubavno pozdravljali. Odlučili smo sjesti odmah kraj prozora kako bih ja mogla gledati što se vani dešava.
„Znaš tko je bio kod mene jutros?“ –upitala sam ga.
„Tko?“ –pogledao me sa zanimanjem.
„Julia!“ –odgovorila sam osmijehom. „Došla mi je malo u posjet pošto se nismo tjedan dana vidjele!“
„To je jako dugo, znaš?!“ –rekao je ironočnim glasom i osmijehom.
„Pa moglo bi se reći da je! Znaš da inače ona i ja pričamo sto na sat kad se vidimo!“
„Znam, znam!“
Prekinula nas je ljubazna konobarica koja je došao po narudžbu pošto smo već neko vrijeme čekali da nas netko posluži. Naravno, ja sam uzela lazanje dok je Paxton odlučio naručiti pržene lignje i pomfrit.
***
Neko smo vrijeme sjedili u restoranu nakon odlične večere, a onda me Paxton nagovorio da prošetamo kraj plaže unatoč tome što sam ga ja uporno nagovarala da je najbolje da odemo kući pošto je dosta hladno, a kraj plaže bi moglo biti i hladnije. Naravno, nije me ni želio poslušati, pa sam morala otići prošetati plažom i bilo je previše hladno, ali nakon nekog vremena su mi se ruke navikle na hladnoću.
„I kako je na poslu?“ –upitala sam ga. „Ne pričaš mi previše!“
„Ne volim pričati o poslu kad sam s tobom i kad ne radim!“ –odgovorio mi je. „Na poslu je dobro i malo dosadno jer nema nikakve akcije!“
„Na svu sreću! Umrla bih od straha da me netko nazove po noći i da mi kaže da ti se nešto desilo!“
„Bez brige, neće mi se ništa dogoditi!“
„Što ako ti se dogodi?“ –zastala sam.
„Sjećaš li se što je bilo kad sam ti to zadnji put rekao?“ –pogledao me nasmiješeno, a ja sam klimnula glavom. „Vratio sam se, zar ne?“
„Jesi!“
„Onda se nemaš zbog čega brinuti!“
„Uvijek ću se brinuti!“ –uzdahnula sam.
„Ljubavi, smiri se i prekini biti toliko neoptimistična!“ –poljubio me. „Dođi, idemo sjesti!“
Klimnula sam glavom i otišli prema klupici na pješćanoj plaži. Na svu sreću, nije puhalo previše pa nam pjesak nije ulazio u oči, ali i dalje je bilo previše hladno. Paxton se trudio grijati me, ali uzalud.
„Znaš, možda si imala pravo!“ –rekao mi je odjednom.
„U čemu?“ –pogledala sam ga zbunjeno.
„U tome da sam skrivao nešto od tebe!“
„Aha! Rekla sam ti da znam da nešto skrivaš! Pa nije da te poznajem nekoliko dana! Zahtjevam da mi odmah kažeš o čemu se radi!“
Nasmiješio mi se dok sam ga ja sumnjičavo promatrala, a onda se dignuo sa klupice i kleknuo preda mnom. Zbunjeno sam gledala u njega, a srce mi je počeo ubrzano kucati dok sam čekala da mi bilo što kaže. Stavio je ruku u džep i izvadio crnu kutijicu, a kad ju je otvorio ugledala sam prsten s dijamantićem u sredini. Htjela sam nešto reći, ali od šoka nisam mogla. Počela sam drhati dok mi je srce ubrzano kucalo pošto nisam mogla vjerovati što se upravo dešavalo.
„Gia, hoćeš li se udati za mene?“ –upitao me.
„Da...“ –odgovorila sam. „Da, da... Naravno da hoću!“
Nasmiješio mi se, te je stavio prsten na prst lijeve ruke. Nasmiješeno sam pogledala u njega, te u Paxtona i snažno ga zagrlila, a kako nije uspio zadržati ravnotežu, pao je na pod, a ja na njega.
„Nisam znao da će ti se baš toliko svidjeti da ideja!“ –namignuo mi je.
„Ne znam zašto si toliko dugo čegao!“ –lagano sam ga udarila po prsima, a on mi se nasmiješio. „Volim te!“
„Volim i ja tebe, lutkice moje mala!“ –obgrlio me rukama i utisnuo poljubac na moje usne.
Nismo se dizali sa pjeska neko vrijeme pošto smo uživali ljubeći se. Bila sam presretna što smo se zaručili.
We belong together
Like the moon and stars and midnight
We'll be strong forever
'Couse we belong together
| 10:26 |
Komentari (20) |
On/Off |
Print |
# |
|
