|
5.poglavlje
subota, 04.07.2009.
Nastavila sam pričati sa Summer, ponašati se kao da ga nisam vidjela, ali pogled mi je i dalje bježao prema njima. Caleb se stvarno jako dugo zadržao s njim i to je normalno pošto se nisu mjesecima vidjeli, koliko ja znam. Oboje su imali veliki osmijeh na licu, a ja sam se osmijehnula kad sam primjetila Paxtonov predivan osmijeh, zbog čega me Summer zbunjeno promatrala. Ostala sam šokirana kad sam ugledala kako Caleb i Paxton odlaze prema nama i, iskreno, nisam znala što učiniti u onom trenutku, kako se ponašati, a što su bliže bili to mi je srce brže kucalo. Pojavili su se ispred nas, a ja sam se zagledala u njegove prekrasne plave oči koje su me očarale. Nisam mogla vjerovati da sam imala onakvo mišljenje o njemu, a godinama ga nisam podnosila, niti sam željela išta čuti o njemu.
„Pax, sjećaš se Gie?“ –Caleb je upitao pitanje koje me vratilo u stvarnost.
„Kako je se nebi sjećao?“ –nasmiješio se. „Iako si se previše promjenila od zadnjeg puta kad sam te vidio!“
„Sumnjao si da ću uvijek ostati ona mala klinka koju si davio po cijele dane?“ –upitala sam ga pomalo grubo.
„O ne...“ –uzdahnula je Summer. „Samo da ne počnu... ponovno!“
„Sumnjala si da neće?“ –Caleb je odmahnuo glavom. „Evo ti ključ, pa se snađi. Neda se nama čekati da se vi prestanete svađati!“
„Ne namjeravam trošiti vrijeme na glupe svađe s njim jer više nisam klinka!“ –naglasila sam klinka, pogledala ljutito u Paxtona i zgrabila ključeve svoje sobe.
Udaljila sam se ljutito od njih. Sama Paxtonova pojava me razbijesnila. Imala sam osjećaj da me gledaju, pa se nisam htjela okretati kako se još više nebi razljutila. Ušla sam u lift i slučajno pogledala u svoje prijatelje. Primjetila sam da Paxton priča sa Summer i Calebom, ali da gleda u mene. Ostala sam blokirana pošto me onaj pogled očarao od prvog trenutka kad sam ga ugledala u hotelu, pa sam brzo pritisnula tipku za treći kat nadajući se da će se vrata zatvoriti što prije pošto mi je srce prebrzo kucalo. Kad su se napokon zatvorila sam mogla nastaviti disati kako treba i otkucaj srca mi se vratio ponovno na normalu. Duboko sam uzdahnula i začula zvono kad su se vrata ponovno otvorila. Stigla sam na treći kad i pogledala broj na kartici na kojoj je pisalo 128. Hodala sam hodnicima i gledala brojeve čitajući ih sa vratiju. Pogledala sam svoj broj, povukla karticu i vrata su se otvorila. Gurnula sam ih te sam povukla torbu sa sobom kad sam zakoračila u sobi. Vrata su zalupila za mnom, a ja sam pomalo poskočila od straha, pa sam se nasmijala sama sebi i pustila dršku torbe. Otišla sam prema prozoru i odmaknula zavijese kad mi je sunce onemogučilo vid. Okrenula se i ugledala sobu, pa sam ostala otvorenih ustiju. Nikad prije nisam vidjela onaku veliku sobu s velikim bračnim krevetom, dva nočna ormara s velikim prekrasnim lampama, velikom televizijom na zidu, ispred televizije i ormar. Otvorila sam vrata kupatila i ugledala jacuzzi. Široko sam otvorila oči i odlučila sam skinuti odjeću sa sebe kako bi malo uživala u mjehuričima. Skinula sam odjeću sa sebe, pustila ju na pločicama i stavila mlaku vodu, te namjestila da mi pušta mjehuriće, ali ne previše. Sjela sam u veliku kadu i uživala uz laganu masažu mjehurića, kad sam odjednom čula kucanje na vrata. Uzdahnula sam, dignula se i obgrnula velikim ručnikom koji mi je visio sa vratiju. Izašla sam iz kupatila, te se uputila prema vratima, pa sam ih otvorila, provirila i ugledala Paxtona.
„Hej...“ –začuđeno sam pogledala u njega.
„Hej...“ –pogledao me. „Uhvatio te u nezgodnom trenutku?“
„Zapravo... da.“ –nacerila sam se.
„Oprosti onda...“ –spustio je pogled i udaljio se.
„Čekaj!“ –uzviknula sam, a on se okrenuo. „Trebao si me nešto?“
„Htio sam pričati s tobom, ali kad već nemaš vremena... Nema veze!“
„Moram se samo obrisati jer sam se tuširala.“ –rekla sam. „Ako želiš, možemo se naći dole!“
„Možemo.“ –nasmiješio mi se. „Čekam te u kafiću. Može?“
Klimnula sam glavom, nasmiješila sam mu se i zatvorila vrata. Odjednom sam zastala i začuđeno pogledala u pod. Srce mi je ubrzano kucalo. Nisam mogla vjerovati da mi se svidjelo što je došao po mene i što ćemo se uskoro pronaći. Odmahnula sam glavom i krenula prema kupatilu, ali zaustavila sam se kod ogledala. Bila sam rumena na samu pomisao na Paxtona. Lupila sam si dva šamara kako bi se skulirala, pa sam ušla u kupatilo.
Spremila sam se. Obukla sam usku majicu sa debelim naramenicama, suknjicu do koljena i japanke, pa sam uzela torbicu i stavila unutra novčanik, mobitel i ključ sobe, te sam izašla iz nje i uputila se prema dizalu. Pritisnula sam gumb kako bi ga pozvala na trći kat i vrata su se otvorila. Nikoga nije bilo unutra, pa sam ušla i pritisnula gumb za podzemlje pošto sam znala da se ondje nalazi kafić.
Srce mi je lupalo kad sam gledala ispred sebe i razmišljala o čemu Paxton želi popričati sa mnom. Znala sam da nema potrebe za paniku, ali opet se nisam najbolje osjećala i bila sam uzbuđena što me jako ljutilo jer se nisam onako smjela ponašati, jer sam trebala biti ljuta na njega što se onako loše ponašao prema meni kad sam bila svega pet godina mlađa.
Odmahnula sam glavom kad sam čula zvuk za kojeg sam znala da dolazi kad se otvaraju vrata. Podignula sam pogled kad su se otvorila i ugledala Paxtona koji je sjedio baš na stolu gdje sam ga mogla vidjeti. Srce mi je ubrzano kucalo i nisam mogla izaći iz dizala. Promatrala sam ga kako se igra sa vrečicama šećera, a onda ih je vratio na mjesto, pa prčkao nešto po mobitelu. Morala sam krenuti dalje. Znala sam da čeka samo mene, pa nisam željela da me čeka još predugo. Zakoračila sam iz dizala i, laganim korakom, sam krenula prema njemu. Stala sam ispred njegovog stola i pogledala ga, a on je podignuo pogled prema meni i nasmiješio mi se. Nisam ni primjetila, ali osmijeh mi se istinktivno proširio cijelim licem. Povukla sam stolicu i sjela nasuprot njega.
„Onda...?“ –upitala sam ga. „O čemu si trebao pričati sa mnom?“
„Prvo, oprosti što sam te prekinuo kad si radila nešto.“ –rekao mi je, a ja sam samo klimnula glavom u znaku da je sve u redu. „A drugo, mislim da smo ti i ja krivo počeli.“
„Kako to misliš?“ –uzvratila sam pošto stvarno nisam shvaćala što želi reći.
„Mislim da je jako glupo svađati se zbog onoga što je bilo prije pet godina.“ –nastavio mi je.
„Aha...“ –zbunjeno ću ja. „Na to si mislio!“
„Da.“ –klimnuo je glavom i nasmiješio se. „Bio sam budala, kreten i djetinjasto sam se ponašao.“
„Tko si ti?“
„Molim?“
„Tko si ti? Gdje je Paxton kojeg sam upoznala prije pet godina i koji me nazivao malom, dosadnom, zgubljenom, bedastom, jadnom klinkom?“
„Gia...“
„Citiram samo tvoje riječi, znaš?“
„Znam...“ –odmahnuo je glavom. „Ali rekao sam ti da sam bio budala što sam se tako ponašao.“
„Ok... Jesi!“ –nacerila sam se, na što se on nasmijao. „Ali... gdje je Paxton kojeg ja znam?“
„Nestao je.“
„Gdje?“
„Kad sam krenuo na policijsku. Nije tamo baš lako!“
„Znam.“ –rekla sam. „Išla sam!“
„A da?“ –sa zanimanjem je podignuo obrve. „Nisam znao. Caleb i Summer mi ništa nisu rekli o tome!“
„Puno toga ti nisu rekli.“ –rekla sam. „Inače... Žao mi je što sam bila onakva prema tebi, ali nisam vjerovala Calebu da si se promjenio!“
„Kako to?“ –upitao me.
„Bilo je nemoguće da možeš promjeniti onakav arogantan karakter!“ –uzvratila sam. „Sada mi se više sviđaš.“
„To znaći da možemo početi ispočetka?“ –nasmiješio se.
Mogla sam vidjeti veselje u njegovom licu, osmijehu i očima. Nasmiješila sam mu se i klimnula sam glavom. Znala sam da je bilo jako glupo ljutiti se na njega zbog onoga što mi je govorio prije pet godina, a ja sam doista bila petnaestogodišnja klinka, pa je imao pravo misliti što god želi o meni. Sada... stvari se mjenjaju, a ja sam postala starija.
Jako sam raspoložena u zadnje vrijeme, pa sam vam zbog toga stavila još jedno poglavlje ovog tjedna. Super mi je jer uživam i iskorištavam ovo ljeto koliko god mogu, a i nedostaje mi još jedno poglavlje do kraja knjige koju sam započela kad su mi ispiti počeli i zbog čega mi je trebalo puno duže da ju dovršim! Wihiii=D=D
| 00:05 |
Komentari (8) |
On/Off |
Print |
# |
|
